Poštovani gospodine glavni uredniče, molim Vas kako biste ispravili krivi navod g. Tomislava Lucića objavljenog u "Našem Samoboru" mjeseca prosinca 1999 u broju 66.

Gospodin Tomislav Lucić ispravno je konstatirao kako je moja malenkost pravaš ali nije ispravno ocijenio kako "pravaštvo nije jedino što je ispravno". lako me, kako je rekao, dobro ne poznaje, ipak je ustvrdio kako zna da puno pričam, da kudim lijevo i desno. S hadezeovcima zbilja nije lako: prvo kažu da me ne poznaju kako bi u slijedećoj rečenici nanizali vodopad krivih informacija.

Pouka g. Luciću je slijedeća: PRAVAŠTVO je ideologija o hrvatskom državnom pravu na nezavisnu nacionalnu državu i slobodu hrvatskog naroda i svakog građanina između Drave i Jadrana i Sutle i Drine bez obzira na vjeroispovijest. Jedini Otac domovine Ante Starčević je definirao hrvatski narod kao DEMOS ili POLITIČKI NAROD. Primjer političkog naroda je američka nacija, francuska ili njemačka nacija. Starčević Hrvate nije dijelio po krvi kao što je to činio preminuli Lucićev predsjednik stranke kada je 1992. započeo "džihad" protiv bosanskih muslimana, dok su pravi fundamentalisti - četnici i komunisti iz Beogradskog pašaluka palili i žarili diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Narodni učitelj Starčević je sve Hrvate, bili katolici, muslimani ili pravoslavci smatrao ravnopravnim građanima hrvatske države. S obzirom da je biskup Josip Juraj Strossmayer sa svojom antinarodnom i protuhrvatskom "Narodnom strankom" (Starčević ju je ironično zvao "madžaronskom" a narodnjake je zvao "Slavo-Serbima") zagovarao stvaranje Jugoslavije, pravaštvo je bilo jedina politička opcija koja je s hrvatskog nacionalnog interesa i gledišta bila ISPRAVNA. U današnjoj nacional-komunističkoj eri sovjetske Hrvatske situacija nije nimalo drugačija: HDZ je 1990. nudio jugoslavensku konfederaciju, a SKH-SDP nudio jugoslavensku federaciju, dok je jedino HSP s njenim prvakom Dobroslavom Paragom zagovarala i borila se za hrvatsku nezavisnost. Danas SKH-SDP-HDZ nudi PROMJENU, pardon, ZAMJENU svojih fotelja: Šeks predaje štafetu Račanu te ovaj dobiva i prijelaznu zastavicu: komunistički partijski kadrovi, raspoređeni po strankama i partijama nude privid višestranačja, komunisti postaše kapitalisti a hrvatski narod nosi gaće na štapu.

Dok me g. Lucić (HDZ), kako je rekao, ne poznaje dobro, moja malenkost dotičnog gospodina poznaje kao sudionika domovinskog rata, kada se nakon dva mjeseca boravka na "ratištu", gdje je skupljao čahure, vratio u Samobor: Josip Burica (HDZ) mu dodjeljuje čin bojnika. Potom postaje hadezeov vijećnik od 1993. do 1997. godine. Nakon što je uspio Bedeničićev puč u gradskom vijeću Samobora, g. Lucić kao kvalificirani kovinotokar biva od svog velikog šefa malog Ivice instaliran na funkciju aparatčika kao član upravnog odbora Narodnog sveučilišta u Samoboru. Pri tome je prof. Jozo Grubeša kao stranački nepodobna osoba postao bivši ravnatelj Narodnog sveučilišta u Samoboru. Ispravno ili ne, g. Lucić ne vidi kraj zdravih očiju. Zato, Tomislave, probudi se!