Vjesnik: 29. 07. 2001.

Napadom na Bihać krajinski Srbi stvorili su preduvjete za »Oluju«

Hrvatska je imala legitimno pravo reintegrirati teritorij koji je njezin sastavni dio/ Upitan kako komentira ulogu američkih zrakoplova u akciji »Oluja« koji su uništili protuzračnu obranu krajinskih Srba neposredno prije početka »Oluje« i tako omogućili djelovanje hrvatskih MIG-ova, Galbraith je odgovorio da, prema njegovim najboljim saznanjima, SAD nisu Hrvatskoj davale nikakvu logističku ili obavještajnu potporu u operaciji »Oluja«, nego da su strogo poštivale embargo

DUBROVNIK, 28. srpnja - Peter Galbraith, nekadašnji veleposlanik SAD-a, prvi put od odlaska s diplomatske dužnosti iz Zagreba boravi u Hrvatskoj. Odmor s obitelji provodi u Dubrovniku, gdje smo s njime razgovarali o događajima iz vremena operacije »Oluja« kojom je Hrvatska vojska oslobodila teritorij tzv. Krajine.

• Jesu li SAD znale da Hrvatska planira akciju »Oluja«?

- Oko Bihaća su postojale dvije opasnosti. Opasnost da se u Bihaću ne ponovi Srebrenica, u nekoliko puta većem obujmu, a druga je opasnost bila za Hrvatsku; pad Bihaća koji bi stvorio velike strateške probleme, sa čime nas je upoznala hrvatska vlast. U listopadu 1994. godine uslijedili su napadi na Bihać iz dva smjera, s teritorija krajinskih Srba te s teritorija bosanskih Srba. Tada smo Hrvatskoj poručili da ne poduzima akciju, no kasnije nam je bilo teško poslati takvu poruku, jer je Bihać skoro pao, a bojali smo se reprize Srebrenice. Znali smo za operaciju, no nikada je nismo odobrili i stalno smo upozoravali Hrvatsku da mora preuzeti odgovornost za civile na području tzv. Krajine. Tijekom »Oluje« stalno smo prosvjedovali zbog postupaka sa srpskim civilima, poput napada na konvoj izbjeglica.

• Je li Hrvatska počinila zločin planirajući i izvodeći akciju »Oluja«?

- Hrvatska je imala legitimno pravo, prema međunarodnom zakonu, reintegrirati teritorij koji je njezin sastavni dio, kao međunarodno priznate države. Imala je na to pravo s obzirom da su to područje četiri godine pod okupacijom držali krajinski Srbi, počinivši pri tom vrlo ozbiljne zločine, kao i etničko čišćenje Hrvata. Krajinski Srbi također su odbijali uključiti se u ozbiljan mirovni proces. Hrvatska je zaista imala pravo poduzeti tu vojnu operaciju i mogu reći da je u čitavom procesu imala jako puno strpljenja. Nadalje, krajinski Srbi sami su stvorili preduvjete za »Oluju« kad su poduzeli napade preko međunarodne granice, i to na Bihać koji se nalazi u drugoj međunarodno priznatoj državi BiH. Hrvatska je stoga imala obvezu zaustaviti napade sa svoga na teritorij druge države.

• Znači li to da Hrvatska nije agresor na područje tzv. Krajine?

- Situacija je mnogo kompliciranija s pravnog stajališta, ali ne može se reći da je Hrvatska bila agresor. No, nije u pitanju pravo Hrvatske na vojnu operaciju, već ono što je Hrvatska vojska napravila nakon što je zauzela krajinsko područje. Te događaje ne bih želio analizirati, no činjenica je da su počinjeni vrlo ozbiljni zločini nakon 4. kolovoza 1995. godine na tom području. Sustavno se pljačkala i palila srpska imovina u području tzv. Krajine, a određen broj srpskih civila je i ubijen. Nije na meni da kažem tko je to napravio, ali mogu reći da su mnogi zločini počinjeni na području koje je bilo pod punom kontrolom Hrvatske vojske i za koje je ona bila odgovorna. To mogu reći iz prve ruke, jer sam to područje obišao dok su kuće još gorjele.

• Kako komentirate izjave generala Gotovine da su akciju »Oluja« planirale zajednički Hrvatska i SAD?

- Neću komentirati strategiju obrane generala Gotovine, no reći ću samo to da nije bilo koordinirane akcije SAD-a i Hrvatske. Operacija »Oluja« bila je hrvatska vojna operacija. SAD su o njoj imale saznanja, no to ne znači da smo sudjelovali u njenom planiranju ili izvođenju.

• Možete li nam onda reći koja je bila uloga vaših zrakoplova koji su, uništivši protuzračnu obranu krajinskih Srba neposredno prije početka »Oluje«, omogućili djelovanje hrvatskih MIG-ova?

- Mogu samo reći da, prema mojim najboljim saznanjima, SAD nisu Hrvatskoj davale nikakvu logističku ili obavještajnu potporu u operaciji »Oluja«. SAD su strogo poštivale embargo.

• S obzirom da ste dobro upoznati s događajima tijekom rata, hoće li vas Međunarodni sud za ratne zločine u Haagu pozvati kao svjedoka?

- Naravno da sam, uostalom kao i drugi diplomati, razgovarao s istražiteljima tribunala u Haagu. Mislim da je vrlo moguće da budem svjedok, s obzirom da ima nekoliko slučajeva u kojima su počinjene kriminalne radnje, a o kojima imam neka saznanja, poput slučaja Milana Martića, koji je raketirao Zagreb.

Anton Hauswitschka

Gotovo cjelokupno srpsko pučanstvo otišlo je prije početka »Oluje«

Otišli su prije vojne akcije. To je, možda, i razumljivo, jer su se bojali. No, mislim da to nije bio ratni zločin. Zločini su se dogodili kada je Hrvatska vojska došla u dodir sa civilima, bilo njihovim izravnim djelovanjem ili zato što nisu uspjeli zaustaviti ratne zločine na područjima koja su bila pod kontrolom HV-a, izjavio je Galbraith

Gotovo cjelokupno srpsko stanovništva otišlo je s hrvatskog okupiranog područja prije početka »Oluje«, to nije bio ratni zločin, izjavio je Peter Galbraith, u intervjuu kojeg je Hrvatskoj televiziji dao u petak u Dubrovniku, a objavljen je kasno navečer u »Odjecima dana«. Potvrdio je da su Srbi otišli po zapovijedi svog vodstva, što su mu rekle izbjeglice.

»Izbjeglice s kojima sam razgovarao kad su odlazili rekli su da im je rečeno da odu. No, nisam upućen u činjenice. Tu nam mora biti jasno: gotovo cjelokupno stanovništvo napustilo je teritorij prije nego što je Hrvatska vojska zauzela to područje. Otišli su prije vojne akcije. To je, možda, i razumljivo, jer su se bojali. No, mislim da to nije bio ratni zločin. Zločini su se dogodili kada je Hrvatska vojska došla u dodir sa civilima, bilo njihovim izravnim djelovanjem ili zato što nisu uspjeli zaustaviti ratne zločine na područjima koja su bila pod kontrolom HV-a«, kazao je Peter Galbraith.

Upitan je li 2. ili 3. kolovoza prenio američku potporu akciji »Oluja«, odgovorio je: »Činjenice o toj situaciji poznate su mi iz prve ruke. Točno znam koje su se informacije prosljeđivale. Većina njih pročitana je s tzv. non papera, dakle bile su napisane. Prema tome, ti papiri postoje. Bile su to i tablice i izvješća koja su tada pisana. Također mogu reći da smo nekoliko puta upozoravali da se ne napadaju civili«.

Je li znao, kao što se to sada tvrdi, za sastanak hrvatskih generala na Brijunima, sredinom srpnja, kad je navodno donesena odluka o »Oluji«? »Nisam siguran da sam znao za taj sastanak, no svakako smo dovoljno rano znali za vojnu akciju »Oluja«. Gospodin Šušak me na vrijeme obavijestio o planovima na oproštajnoj svečanosti za vojnog atašea u SAD-u, gospodina Heraka. Svakako smo znali da se akcija planira«.