Ovdje se proces globalizma shvaća kao stalnost traganja za novim i boljim u životu čovjeka. Ima najmanje dvije strane. Svjetliju i tamniju. Prvu vidimo kao pozitivnu, a drugu negativnu. Ove odlike globalizacijske procese prate kroz cijelu povijest, osobito onu ere kapitalizma. Tako je nepobitno da su pozitivnu ulogu odigrali razni pronalasci materijalne i duhovne prirode u preobrazbi cjeline čovječanstva, iako su nastali u jednom od njegovih dijelova i širili se na druge, i nametanja. Primjera radi, spominjem ovdje učinke četiriju tehnoloških revolucija — industrijske, mehanizacijske, informatičke i znanstvene. Njima je preobražen svijet u svakom pogledu, o čemu svjedoče promjene u svim oblicima života i rada. Era Interneta s kojim živimo to najbolje ilustrira. Usput, njegove domete koriste pristaše i protivnici aktualne globalizacije.

Na žalost, te iste tehnološke revolucije proizvele su mnogo negativnog, posebice u svom nekontroliranom i stihijskom naletu, što je bila i ostala bitna karakteristika profiterskoga kapitalizma. Ograničit ću se i ovdje na iznijeti primjer tehnoloških revolucija pa podsjetiti na to da je primjena parnog stroja hametice potukla zanatsku proizvodnju, zbog čega su i nastupile razne reakcije, jače i od onih u Genovi, poznate kao luditski pokret, kojim su se uništavali strojevi jer se procijenilo da su oni uzrok bijede radništva. Na duhovnom planu žestinu te reakcije izrazio je P.J. Proudhon u svome spisu "Filozofija bijede". Konačno, u naletima globalizacijskih procesa građanskoga društva nestajale su razne civilizacije, o čemu je najbolje svjedočanstvo ono iz razdoblja europskoga kolonijalizma.

Nastup i aktualnoga globalizma ima bitne odlike kao i prethodni. Ishodište mu je razvijeni svijet, motorna mu je snaga koncentrirani i centralizirani kapital te organizirano znanje, a motiv prostiranje, dominacija i ostvarenje profita. Dodajmo ovome i činjenicu da su znanje i kapital zaista u rukama manjine koja donosi sve relevantne odluke o globalnim procesima, zaobilazeći i savjetničku funkciju većine, pa je lako zaključiti koje posljedice i traume nosi sadašnji globalizacijski proces, o čemu vrlo jasno svjedoče slike devastirane Genove. Osim iznesenoga, najveću pogrešku nositelja globalizma vidim u njihovu ekskluzivnom i zatvorenom ponašanju. Dokaz ove tvrdnje nalazim u činjenici da je i Opća skupština Ujedinjenih naroda zaobiđena, a svu je vlast preuzela Grupa 7 plus Ruska Federacija. Ostali svijet kao da ne postoji. Dakle, manjina nasilno mijenja svijet i u tome ozlojeđuje većinu povlašćujući sebe kao manjinu. Pribrojimo ovome i činjenicu da ni manjina nije homogena. Unutar nje se izdiže najmoćnija — Amerika, dakle atipična zemlja po svemu u odnosu na druge dijelove svijeta, pa i iz toga dodatni problemi globalizma.

Ipak, bez razlike na navedene i druge probleme koje nosi moderni globalizam, zaključujem da je on neumitan. Ovo stoga jer mu je podloga u znanstveno-tehnološkoj revoluciji. On nosi nove vrijednosti na svim područjima života. Otvara perspektive slabima i potlačenima. U prilog navedenog iznosim uvjerenje da je tek globalizam mogao slomiti raznolika, necivilizacijska ponašanja iz ne tako davne prošlosti opravdavana floskulom o nemiješanju u unutrašnje stvari (talibani, kmeri, staljinisti, fašisti, razni drugi fundamentalisti). Možda je u ovome najjasnija nedavna izjava naših hodočasnika u kojoj se govori o sprezi raznih domaćih vlasti i vračeva s ciljem sprječavanja prosvjećivanja naroda, što globalizacija sigurno nosi.

Na žalost, ni protivnici globalizma nisu homogena grupacija. Zloupotrebljavaju ih mnoge destruktivne skupine namećući nasilje i štiteći prevladano, a često monopolsko ponašanje. Da još jednom posegnem u povijest. Ne može se zahtijevati zatvaranje prozora kroz koje ulazi dnevna svjetlost da bi se obranila proizvodnja lojanica, kakav je primjer naveo nobelovac Samuelson. Sigurno je da se i danas razne nasilničke vlasti bore protiv novog uvođenjem svakojakih restrikcija samo da bi se održale u unosnim foteljama, a na teret nečasnog izrabljivanja (dječji rad, jeftina radna snaga, neprimjereni uvjeti rada, prostitucija, droga, itd. samo su primjeri toga).

Iz navedenih odnosa koji prate globalizaciju izvode se pouke i za naše pristalice i protivnike. One nam otvaraju vidike da prepoznamo poželjno u globalizaciji i da to podržavamo, a odbijemo nepoželjno. Takvi se efekti mogu postići samo organiziranim nastupom u globalizacijskim procesima. Izostanak toga kod nas je očit. Potvrđuje ga i istraživanje o stavu naših građana o odnosu prema EU-u. Postotak onih koji su za ulazak u tu asocijaciju najniži je od prethodnih ispitivanja.

Međutim, ono što po mojem sudu kod nas posebno treba činiti to je uklanjanje raznih crnih točaka koje nas mogu držati po strani poželjnih globalizacijskih procesa. Jer, kad se primjerice gospodin Šovagović žali da mu je kolega "brutalno pretučen", a da "nitko o tome ništa ne zna", pa se pitam "što se uistinu zbivalo na prostorima bivše Jugoslavije" te da "nas o tome lažu i da smo postali žrtve potpuno krivih informacija", onda je to dokaz da nismo na putu poželjne globalizacije. Dakako, poglavito radi nas, moramo stubokom mijenjati ponašanje ako želimo participirati i živjeti u tom poželjnom globalizacijskom svijetu. Uostalom, druga alternativa ne postoji.