Jedan od novih potencijalnih optuženika, potvrđeno nam je iz izvora bliskog Haaškome sudu, mogao bi biti i Valentin Ćorić, bivši ministar u Vijeću ministara BiH. Haaško tužiteljstvo razmatra, naime, njegovu ulogu u ahmićkim zbivanjima u travnju 1993. godine, a sve je krenulo od presude Dariju Kordiću u veljači ove godine kada je on za događaje u Ahmićima prvostupanjskom presudom osuđen na 25 godina zatvora.

U obrazloženju presude Kordiću, u 627. paragrafu, spominje se kako je zaštićeni krunski svjedok AT, iza kojeg se krije pokajnik Vlado Šantić, bivši zamjenik zapovjednika 4. bojne vojne policije, također osuđen za Ahmiće na 25 godina zatvora, “odolio pritisku da neistinito svjedoči protiv Kordića”. A u nastavku piše i o čemu je riječ. Šantić je, naime, piše u presudi, preko odvjetnika Luke Šuška koji brani Dragana Josipovića, suoptuženog sa Šantićem, primio pismo za koje mu je rečeno da prenosi poruku Blaškićeva odvjetnika Ante Nobila, koji ga pak pokušava nagovoriti na lažno svjedočenje protiv Kordića. Nobilo je, navodno, nagovarao Šantića da kaže kako je noć uoči napada na Ahmiće održan sastanak u Kordićevoj kući u Busovači na kojem je odlučeno da se pobiju Muslimani u Ahmićima i spale njihove kuće.

Nobilo je nakon objave Kordićeve presude zanijekao svoju povezanost s navedenim pismom, ali ono je postalo službeni dokument Haaškog suda i kao takav je ušao u sudski spis. Prema dostupnim informacijama, riječ je o zavjeri odvjetnika i obitelji nekih haaških zatočenika kako bi se već osuđenim pojedincima ublažile ili ukinule izrečene kazne čime bi i odvjetnici spasili svoj obraz te sačuvali unosan posao. Dakako, to nije moguće dok se ne pronađu novi krivci.

“Potrebno je brzo reagirati. Policija traži Paška Ljubičića, Antu Sliškovića i Tomu Vlajića. Ako dođe do uhićenja, jedan od njih će progovoriti. Ako itko progovori, Vlado (Šantić, op. a.) neće biti interesantan. Potrebno je to uraditi odmah, najkasnije ovaj mjesec...

A procedura je sljedeća: Pavković (Petar, odvjetnik, op. a.) posjetit će Vladu (Šantića, op. a.) i uzeti detaIjan iskaz, ja ću (prema Kordićevoj presudi radi se o Anti Nobilu, navodnome autoru pisma, op. a.) posjetiti Tihu (Blaškića, op. a.) pa ću se konzultirati. Pavković ide na pregovore s tužiteljima, nudi iskaz, traži dogovorno smanjenje kazne. Vlado (Šantić, op. a.) ide u bolnicu, napad bubrega, daje iskaz, traži da se iskaz dostavi branitelju Josipovića (Dragana, op, a.) i branitelju Blaškića, istražni sudac R. H. dolazi do Vlade (Šantića, op. a.) i uzima iskaz. Ja pregovaram s Vladom RH o prebacivanju obitelji u RH, u Zagreb ili na drugo mjesto ako to zahtijeva, sve ostaje tajno, sve treba obvezno uraditi ovaj mjesec. Sudžuka (Mehmed Ahmić, op. a.) je javio da će dati iskaz: U noći 15./16. travnja 1993. godine u Busovači je bio sastanak u kući Kordića. Na tom sastanku su bili Ignac Koštroman, Kordić, Anto Slišković, Tomo Vlajić, Paško Ljubičić i Valentin Ćorić. Moguće je da je bio i Furundžija. Na tom sastanku je donesena neposredna odluka za Ahmiće da se spale kuće i pobiju Muslimani. Netko iz vojne policije je rekao da mogu stradati i civili, a Kordić je rekao ‘Pa što...'. Ministar je poručio da će on dobiti dokaze od tužiteljice o dolje navedenim činjenicama”.

Kao jedan od navodnih sudionika navodnog sastanka u Kordićevoj kući spominje se i Ignac Koštroman, nekadašnji tajnik Hrvatske Republike Herceg Bosne i načelnik IPD-a HVO-a. I za njega je taj sastanak, kako kaže, čista izmišljotina.

- Cilj tog scenarija jest prebacivanje lopte na drugu stranu i skretanje istrage u neke druge vode. Tvrdim da uoči događanja u Ahmićima nije bilo nikakvog sastanka u Kordićevoj kući. Te večeri kod njega su bili samo susjedi civili koji nisu imali ništa s time. A Valentin Ćorić nikako tih dana nije mogao biti u Busovači i uopće u srednjoj Bosni jer je ona bila u potpunom okruženju. Verujem da će scenaristi svega ovoga konačno upasti u vlastitu zamku.

Moram reći i to da su postojala dva popisa navodnih sudionika - jedan s Ćorićem, a drugi bez njega. Na kraju su scenaristi odlučili ipak staviti i Ćorićevo ime na popis kako bi time njega doveli u vezu s Ahmićima jer drugačije nisu mogli. Preko njega žele dokazati postojanje dvostruke linije zapovijedanja. Preko Ćorića se želi dokazati izravna upletenost Zagreba u srednjobosanski konflikt - smatra Koštroman.

- Poslije izricanja presude Tihomiru Blaškiću, Ante Nobilo je na sve načine htio naći alibi za tu presudu kako bi okrivio druge, a i u samom procesu protiv Blaškića često se vrlo nekorektno i neistinito krivnja prebacila na postrojbe Vojne policije kojima sam tada zapovijedao. Scenaristi su izmislili nekakav sastanak u noći 15./16. travnja 1993. u Kordićevoj kući na kojem je, kako kažu, donesena neposredna odluka da se pobiju svi Muslimani i spale sve njihove kuće u Ahmićima, a među Ijudima koji su navodno bili na tom sastanku spominje se i moje ime. Zanimljivo je da je taj scenarij štićn sa svih strana i logično je i pitanje zašto ga do sada nitko u javnosti nije provalio. Ali sporni papir postao je dokument Haaškog suda koji je naredio hitnu istragu o toj zavjeri – uvjerava nas V. Ćorić.

Nobilo je - nastavio je Ćorić - naručio desetke članaka u bosanskom i hrvatskom tisku koji su uvijek vodu tjerali na mlin ovog scenarija. Očekujem i da odvjetnici nakon istrage odgovaraju pred Haaškim sudom.

- U ovu je aferu, osim nekoliko odvjetnika, umiješano i nekoliko ministara iz sadašnje hrvatske Vlade te nekoliko Ijudi iz obitelji optuženika. Nije moje da govorim tko je u Haagu odgovoran za nešto ili nije, jer to je stvar Suda. Za sebe, međutim, znam da s Ahmićima nemam baš nikakve veze što ću lako dokazati i dokumentima i svjedocima. I sam pokajnik AT je za svoga svjedočenja odustao od monstruoznog scenarija koji su zamislili Nobilo i drugovi. Već na rubu snaga, pred sucem je rekao kako on to nije izmislio i da ima papir koji je i pokazao, i da se od njega traži da svjedoči onako kako na papiru piše. Njemu, međutim, savjest to nije dopustila čime je i sam demantirao održavanje tog navodnog sastanka - kaže Ćorić.