U članku o ubojstvu Joze Leutara od 05.7. 2001. u “Slobodnoj Bosni”došlo je dezinformacijom Ante Đapića i Vlade Jukića do nekoliko krivih informacija. Zbog povijesne istine smatramo potrebnim reagirati i dati vam ispravak za objavu kako bi bosansko-hercegovačka javnost dobila cjelovitu i ispravnu sliku ratnih događaja koji su pogodili Republiku BiH 1992. godine:

Kada je prvi predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman u ožujku 1991. u Karađorđevu postigao dogovor sa srbijanskim predsjednikom Slobodanom Miloševićem o podjeli Bosne i Hercegovine između Pantovčaka i Dedinja, demokratska i opozicijska HSP na čelu sa Dobroslavom Paragom i Antom Paradžikom postala je pokretu HDZ i Tuđmanu najveći, ali i jedini oponent. Pošto je pravaško vodstvo iza velikosrpskog napada na Hrvatsku i BiH prepoznalo Udbu i KOS, nije imalo povjerenja u hrvatskog Predsjednika koji je u strukture Republike Hrvatske infiltrirao kadrove jugoslavenske tajne službe i političke policije, i armijske vojno-obavještajne kadrove JNA. Zato je HSP osnovala HOS ili “Hrvatske obrambene snage” u kojima su se pored Hrvata borili i bosanski Muslimani (današnji Bošnjaci), ali i oni muslimani po vjeri koji su se u nacionalnom smislu osjećali Hrvatima. To nije bilo po volji hrvatskom diktatoru Tuđmanu, a posebno ne činjenica da je HOS sa Armijom BiH branio cjelovitu Republiku BiH, dok je Tuđman u selu Grude stvarao pararepubliku “Herceg-Bosnu” po uzoru na tzv. “Republiku Srpsku” iz sela Pale. Predsjednik Predsjedništva Republike BiH Alija Izetbegović i predsjednik Hrvatske stranke prava Dobroslav Paraga postigli su pismeni dogovor o tome da je HOS postao integralni dio Armije BiH i legalna vojna formacija za obranu teritorijalnog integriteta Republike BiH. O tome je Alija Izetbegović izdao državni akt. U Hrvatskoj je HOS branio Vukovar, Vinkovce, Dubrovnik, Gospić i druga teška bojišta, a u BiH je HOS sudjelovao u oslobađanju Mostara, u obrani Jajca, Sarajeva i Bosanske posavine... U trenutku Kraljevićeve likvidacije su branitelji BiH iz HOS-a bili oslobodili Trebinje u istočnoj Hercegovini.

Pošto se obrana BiH nije uklapala u Tuđmanove planove, uz pomoć hrvatske Udbe ili njene Zagrebačke filijale koju je vodio poznati obavještajac Josip Manolić (nasljednik sovjetskog agenta Staljinove tajne službe NKVD u Zagrebu, Ivana Krajačića zvanog “Stevo”) isplanirana je fizička likvidacija vojnog zapovjedništva HOS-a na čelu s generalom Blažom Kraljevićem. Likvidatori branitelja BiH, Blaža Kraljevića i stožera HOS-a bili su Ivan Andabak kao fizički izvršitelj (sa skupinom plaćenika-krvnika), i Mladen Naletilić, zvan “Tuta” kao egzekutivni koordinator naredbe za ubojstvo koja je

Prvi čin ove zločinačke drame dogodio se još u Zagrebu u rujnu 1991. kada je isto tako u zasjedi na otvorenoj cesti hrvatska Udba ubila Ratnog načelnika HOS-a i dopredsjednika HSP-a Antu Paradžika. Svi oni pobijeni su zato što su smetali Miloševiću i Tuđmanu i nekim svjetskim moćnicima koji su pod svaku cijenu željeli podijeliti Bosni i Hercegovinu, kao što su ju kasnije u Daytonu formalno i podijelili. Nema sumnje da se u Daytonu 1995. primijenio isti princip kao kad je lažni kršćanski Zapad s Hitlerom 1938. podijelio nezavisnu Republiku Čehoslovačku. Danas se po istom obrascu dijeli nezavisna država Makedonija.

Nakon što je Tuđman dao likvidirati vojno zapovjedništvo HOS-a, HOS je u HR i BiH rasformiran silom, a vodstvo parlamentarne opozicijske HSP je Tuđman bacio pred lavove u arenu Vojnog suda RH. Kada i montirani politički proces nije urodio nestankom Dobroslava Parage (sve su optužbe za rušenje ustavnog poretka zbog nedostatka optužnih dokaza pale u vodu), Tuđman je krenuo u nasilno oduzimanje političke stranke HSP njenom članstvu. Isto kao što je unutar HOS-a Tuđman našao izdajica poput Vinka Martinovića Štele i Ivice Primorca, tako je i unutar HSP-a našao plaćene izdajice u liku Ante Đapića i Vlade Jukića.

Ovog posljednjeg spominje se u članku “Slobodne Bosne” od 05.7. ov. g. kao osobu “zaduženu za financije u Paraginoj stranci HSP 1861.”

Kao prvo, Vlado Jukić nije uopće bio prisutan kada je plaćeni ubojica Merim Galijatović htio u razgovoru s vodstvom stranke HSP istome prodati video-kazetu sa snimljenom akcijom ubojstva Blaža Kraljevića od strane hrvatske Udbe, jer je isti Vlado Jukić u središnjici HSP-a imao status “portira” u odnosu na druge članove. Vlado Jukić, naime, uopće nije sudjelovao u razgovoru. To što je V. Jukić krivotvorio transkript razgovora i svoju osobu ubacio umjesto jedne druge osobe nije uopće čudno ako se zna za kriminal koji čini njegov šef Anto Đapić (primjerice, krivotvorenje magisterija, potpisa za predsjedničku kandidaturu itd.) Pored toga, kada je Tuđmanova Vlada 03.6.1993. izdala naputak Ministarstvu uprave, hrvatskom sudstvu i medijima da članstvu i Paragi oduzmu stranku “HSP”, g. Paraga bio je prisiljen sa razvlaštenim članovima Hrvatske stranke prava (HSP) godine 1995. pro-forma osnovati novu stranku pod imenom “HSP 1861.” Vlado Jukić danas se nalazi na strani izdajnika Ante Đapića u otetoj stranci “HSP”.

Do dana današnjeg pred Ministarstvom pravosuđa traje već osmu godinu upravni postupak za poništenje protuzakonite odluke kojom je Tuđman stranku HSP oteo od njenog članstva, njenog predsjednika Paragu razvlastio predsjedavanjem stranke i cijelu stranku prepustio njenim izdajnicima s Antom Đapićem i Vladom Jukićem. Od dana nasilnog micanja s političke scene jedne demokratske parlamentarne stranke “HSP” u rujnu 1993. godine, hrvatska Vlada ostala je bez opozicije (ako ne računamo Tuđmanovu oporbu koja je danas na vlasti). U svakom slučaju, Vlado Jukić iz Zagreba nije autentičan svjedok u slučaju zaštićenog svjedoka Merima Galijatovića na sudskom procesu u Sarajevu u predmetu političkog ubojstva Joze Leutara.

Goran Jurišić