Kriminalizacija obrane i oslobodilačkih akcija te reinterpretacija Domovinskog rata – tako su povodom haških optužnica protiv dvojice hrvatskih generala kriknuli hrvatski političari i u tome između pozicije i opozicije razlike nema. Reinterpretacija – u odnosu na što?

Potpredsjednik Sabora Zdravko Tomac tvrdi da su kvalifikacije iz optužnice suprotne saborskim zaključcima o Domovinskom ratu, vlerojatno i onoj sramotnoj Deklaraciji u kojoj stoji da je protekli rat za Hrvate bio isključivo obrambeni i da se vodio samo na teritoriju Hrvatske. Na tragu svoje poznate izjave da neće dopustiti pokušaje revizije povijesti, Tomčev stranački šef, premijer Ivica Račan, u pismu Carli del Ponts tvrdi da optužnice ne odgovaraju činjenicama, pa su, primjerice, tzv. Krajinu propustile definirati “kao samoproglašenu, nelegitimnu i pobunjeničku tvorevinu”.

Priznati stručnjak za teme Haškog suda, profesor Ivo Josipovtć, dokazuje upravo suprotno - optužnice Izričito govore o samoproglašenoj “Krajini”, na više se mjesta ističe da je ona dio Hrvatske i "nigdje nema ni riječi o državnopravnom karakteru te nelegalne tvorevine”. On problem vidi u činjenici da optužnice nisu prepoznale međunarodni karakter sukoba na području Hrvatske niti su registrirale okolnost da je “temelj rata agresija Jugoslavije”.

Sadržaj optužnica provjeravat će se na sudu. Haška tužiteljica Carla del Ponte u Zagrebu je naznačila da svaki njihov navod ne smatra neoborivom istinom, iako je njena glasnogovornica i ovih dana istakla da za sve svoje tvrdnje imaju dokaze. Ali na Haškom će se sudu neminovno provjeravati i nosivost onoga što se patetično naziva “hrvatskom istinom o Domovinskom ratu”. Motivi o proteklom ratu, koje je sadašnja vlast u paketu preuzela od bivše, uopće ih, ni u detalju, ne dovodeći u pitanje, morat će se suočiti s kontra-argumentima haških tužitelja. Tuđman je dizajnirao i svim mu raspoloživim sredstvima u mozak Hrvata utuvio svoju bajku o Domovrnskom ratu, iz kolektivne je memorije pokušao izbrisati dijeljenje Bosne, logor u Dretelju i ubojstva srpskih civila po Hrvatskoj.

Za Hrvatsku protekli je rat u prvom redu bio obrambeni. AIi to nije bila jedina njegova dimenzija. Istodobno vodio se i rat za Veliku Hrvatsku, jer je Tuđman i ratnim sredstvima, koliko je imao sape, pokušavao realizirati svoj san o “nikad većoj Hrvatskoj”. Istodobno, Tuđmanova je politika imala za cilj i smanjenje udjela srpskog stanovništva; svakom uspjehu u tom pravcu on se javno radovao. Hrvatska će se kad-tad morati suočiti s tim činjenicama. Naravno da će to onda značiti i reinterpretaciju dosad vladajuće interpretacije Domovinskog rata. Koju je dizajnirala politika, ne osvrćući se mnogo na činjenice. U stvarima povijesti političari ipak, Bogu hvala, nemaju posljednju riječ.