- Optužnica je u formalnom smislu sačinjena sukladno Statutu i Pravilniku o postupku i dokazima. U bitnome ona ne odudara od drugih optužnica koje su podignute u Haagu. U usporedbi s našim optužnicama, haaške djeluju šturo, ponajprije jer se u njima ne navode detaljni opisi događaja, a ni dokazi na koje tužitelj računa. To je rezultat strukture postupka koji se vodi u Haagu i koji je utemeljen na angloameričkom modelu postupanja.

Iako sa stajališta nama uobičajne terminologije smeta to što se "Republika Srpska Krajina" spominje bez navodnika ili druge naznake koja ističe njezinu nelegalnost, nisu utemeljene tvrdnje da se u optužnicama "Krajini" daju državni atributi i da se stavlja u istu ravninu s Hrvatskom. U optužnici generalu Ademiju, primjerice, ističe se kako je RSK samoproglašena, ističe se da su UNPA zone dio Hrvatske, te je sasvim jasno da tužiteljstvo ne drži kako je RSK bila legalna državna tvorevina. Bilo bi dobro da je to jasnije naglašeno kako bi se izbjegli nesporazumi koji mogu nastati manje studioznim čitanjem ne odviše precizno i kvalitetno napisanih optužnica. S pravnog stajališta, zanimljiv je i dio optužnica koji nosi naziv "Dopunske činjenice" i koji je zaista sporan jer se na gotovo amaterski način na stranicu-dvije nastoji sažeti relevantni povijesni slijed događaja od izbijanja rata pa do njegova završetka. U tom su opisu ispuštene mnoge, i pravno i politički relevantne činjenice. Najbolji je primjer taj da se uopće ne spominje uloga SRJ u nastanku tzv. RSK i to da je ona, zapravo, bila proizvod vanjske agresije i izvana pripremanog rata. Na pravnoj razini, to dovodi do toga da se optužnice nisu, barem ne jasno, odredile prema sukobu kao međunarodnom sukobu, sa svim posljedicama koje iz toga proizlaze.

- Osobno, smatram da su leksički propusti u imenovanju RSK manje važni. Činjenice koje naša javnost, posebno ona politička, drži dokazom politiziranosti mogu biti relevantne za samo kazneno djelo i one će kao takve biti predmet dokazivanja. Nadam se da će Sud na najprofesionalniji način utvrditi istinu, sviđala se ona kome ili ne. Za mene je najviše političkih implikacija upravo u onome što nije u optužnici, a to je međunarodni karakter sukoba i uloga SRJ u njemu. To vidim kao pravi problem.

- Načelno, i to je činjenično pitanje koje bi netko trebao dokazati. Međutim, kontekst u kojemu se spominje takav navodni dogovor i izdvajanje imena pokojnog predsjednika u odnosu na širi krug ljudi koji su navodno sudjelovali u njemu navodi na zaključak kako je usputno spominjanje pokojnog predsjednika supstitut za činjenicu da nakon njegove smrti nije moguće podići optužnicu. Ovakvo skriveno optuživanje nije pravno korektno, posebice jer je uklopljeno u sam opis navodno počinjenog kaznenog djela. Nakon smrti neke osobe, pa i predsjednika Tuđmana, o njegovim dobrim i lošim potezima više ne može odlučivati sud, već su oni predmet ocjene povjesničara, političara i najšire javnosti.

Optužnica tvrdi i da je Gotovina, s predsjednikom Tuđmanom, pripremao i izveo deportaciju i prisilno raseljavanje stanovništva Krajine. Tvrdi se i da je kumulativni učinak radnji hrvatskih snaga raseljavanje od 150 do 200 tisuća krajinskih Srba. Kako smo čuli od Vlade, ona je Haag obavijestila o broju izbjeglih osoba te načinu i razlozima njihova odlaska. Te će se činjenice, kao zaista važne i odlučujuće, zasigurno s puno pažnje utvrđivati pred sudom. Rezultat dokaznog postupka bit će iznimno važan, ne samo za odgovornost pojedinaca nego i za povijesnu ocjenu dijela ratnih zbivanja. Mislim da i na ovom pitanju valja istaknuti važnost suradnje sa Sudom i pružanja svih informacija, jer ako se hrvatska aktivnost svede na uvrijeđenost i otpor suradnji, Haag će sudovati bez Hrvatske i rezultat sigurno neće biti dobar.