Novi list: 31. 07. 2001.

I Vladinoj su laži kratke noge

Piše: Jelena Lovrić

Hrvatska je s pravom vrlo osletljva na krivo navođenje povijesnih činjenica. Premijer lvica Račan u svome, prije nekoliko dana objavljenom, pismu haškoj tužiteljici Carli del Ponte s negodovanjem ukazuje da neki dijelovi optužnica protiv dvojice hrvatskih generala ne odgovaraju istini. Ispravljajući hašku tužiteljicu, hrvatski se premijer, nažalost, u jednom dijelu takođe poslužio neistinom.

Naime, prigovarajući da optužnice po zapovjednoj odgovornosti terete Gotovinu i za ubojstva i druga kaznena djela čiji su “počinitelji procesuirani pred sudovima u Republici Hrvatskoj”, Račan doslovce piše: “Tako npr. ubojstvo 17 osoba u selima Gosići i Varivode koje optužnica stavlja na teret Gotovini, procesuirano je pred nadležnim sudom i počinitelji su bili osuđeni na zatvorske kazne. Nakon žalbe Državnog odvjetništva, Vrhovni sud Republike Hrvatske ukinuo je presude i predmet vratio na ponovno suđenje koje je u tijeku. Slična je situacija i s nekim drugim slučajevima ubojstava koji se navode u optužnici”.

To nije točno! U Varivodama i Gošićima kod Kistanja ubijeno je nakon akclje Oluja 16 Srba, uglavnom staraca. Za zločin su optužena šestorica, neki od njih bili su pripadnici Hrvatske vojske i demobilizirani su doslovce dan prije hapšenja. Županijski sud u Zadru nikoga od njih nije osudio, još manje su im bile dosuđene zatvorske kazne, kako Račan uvjerava Ponticu. Zadarski je sud odlučio da za ubojstva nisu krivi. Nakon žalbe Državnog odvjetništva, Vrhovni je sud presudu poništio i proljetos je, pet godina nakon odluke o oslobađanju, proces ponovo krenuo ispočetka. Ali se vrlo traljavo odvija.

Bez obzira na mahanje famoznim Bijelim knjigama, Hrvatska nije sudila počiniteljima teških zločina koji su se dogodili nakon Oluje. Prvo, ni jedno od ubojstava, paljevina i sličnih zlodjela nije tretirano kao ratni zločin, čak ni u slučaju masovnih likvidacija, a drugo, presude su uglavnom bile izrugivanje pravnoj državi i načelu pravednosti. Do nedavno otvorenog procesa generalu Norcu, za ratni zločin teretio se samo jedan Hrvat. Iz cijelog Domovinskog rata jedini slučaj koji je HDZ-ova vlast označila kao ratni zločin bilo je ubojstvo ratnih zarobljenika na Koranskom mostu, za što se sudi Mihajlu Hrastovu. Ali i on je više tretiran kao heroj nego kao čovjek pod teškom optužbom.

O zatečenoj situaciji možda najbolje svjedoči jedna svježa izjava vicepremijera Gorana Granića, koji je, pokušavajući dokazati kako “nije istina da se hrvatsko pravosuđe nije bavilo osumnjičenima za ratne zločine”, kao vrhunski argument ispalio tvrdnju da je, doslovce, “procesuiran veliki broj Srba koji su počinili zločin”. Činjenica da su za ratne zločine u Hrvatskoj sve do Norca odgovarali samo Srbi, svakako nije podatak kojim bi se mogla dokazivati hrvatska principijelnost i pravna država. Nikakvo čudo da se Carla del Ponte nije dala impresionirati!