NOVI LIST, Rijeka

n/r glavnog urednika

g. Zdenko Mance

 

 

 

Zagreb, 02. 08. 2001.

Pod naslovom “Zajedništvo Hrvata i Srba u temeljima hrvatske države” objavljen je razgovor sa g. Anđelkom Runjićem, vjerojatnim veleposlanikom Hrvatske u Jugoslaviji.

Budući da se odnekud iznenada nakon desetogodišnje šutnje vaš sugovornik pojavio i izjavio, pored ostalog, “da se je potrebno suočiti s najtamnijim stranama vlastita djelovanja, spoznati njegove posljedice i sve to moralno nadvisiti”, smatram da je nužno potrebno, ne samo radi citiranog uvjerenja g. Anđelka Runjića, već ponajprije zato što ga netko ponovno “gura” u diplomatske vode iznijeti bitnu prepreku, njegovom novom angažamanu.

Kao ambasador SFRJ u Sovjetskom Savezu, u kolovozu 1991. godine, dr Anđelko Runjić, je pred svjedocima, među kojima se je nalazio i tadašnji povjerenik vlade Republike Hrvatske za uspostavu diplomatskih odnosa između Republike Hrvatske i Ruske Federacije, doslovce branio i opravdavao agresiju jugovojske i srpskih odmetnika na Republiku Hrvatsku.

Prilažem uz ovo priopćenje i reagiranje na razgovor sa g. Runjićem u Novom listu, izjavu vlastoručno napisanu i potpisanu od g. Tome Sedle od 21.07.2001. o ponašanju sadašnjeg kandidata za veleposlaničko mjesto u Beogradu a ondašnjeg Miloševićevog ambasadora u Moskvi, dr. Anđelka Runjića.

U svjetlu takvog njegovog držanja moguće je shvatiti mekan, opraštajući i bolećiv ton njegovih izjava prema velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku, ali nikako se ne može razumjeti čiji je gaf njegovo sadašnje kandidiranje za diplomatsku službu.

Prilog: Izjava g. Tome Sedle iz Frankfurta na Majni

Dobroslav Paraga, predsjednik HSP-1861