Pred Haaškim je sudom dva dana ovoga tjedna svjedočio zaštićeni svjedok "H", inače Bošnjak iz Mostara, u postupku protiv Mladena Naletilića Tute i Vinka Martinovića Štele. Govorio je, među ostalim, o logorima u Mostaru u kojima su bili zatvoreni Muslimani, pa i on osobno, te je rekao kako je za drugoga boravka na Heliodromu kroz prozor vidio Naletilića kako razgovara sa dr. Slobodanom Langom, bivšim Predsjednikovim savjetnikom za humanitarna pitanja. Lang je, prema svjedoku, zatočenike ispitivao o uvjetima u kojima borave u logoru, vidio ga je nekoliko puta na Heliodromu, ali je otklonio da je njegov zaključak razgovora Lang - Naletilić bio da Tuta odgovara "nekome u Zagrebu".

Dr. Lang nam je potvrdio kako je bio na Heliodromu nekoliko puta, ali da tada još nije znao tko je Tuta.

- Nisam bio svjestan da sam tada bio u kontaktu s Tutom. Tada nisam ni znao da on postoji. Njega sam susreo znajući da je Tuta prvi put 1994., kada je oslobođen Kupres - tvrdi dr. Lang.

Kada ste prvi put bili na Heliodromu?

- Kada su počeli sukobi, jedno od mojih prioritetnih pitanja bilo je kako uspostaviti djelotvornu zaštitu ljudi u logorima. Za logore u BiH prvi put sam čuo 1. svibnja 1993., za posjeta SAD-u. Tada me nazvao prijatelj i rekao mi da su uhićeni Bošnjaci u Mostaru. Od Amerikanaca sam dobio podršku za akciju te sam se pisanim putem obratio predsjedniku Tuđmanu s kojim dotad nisam bio u kontaktu. I Amerikanci su se pismom obratili hrvatskim vlastima. Tada sam prvi put čuo za Heliodrom. Kapitalno je pitanje bilo ući u taj logor. Danas mogu reći da to nismo uspjeli, došlo bi do likvidacije Muslimana, a onda bi bili likvidirani i Hrvati u srednjoj Bosni. Imali bi dvije Srebrenice između Hrvata i Bošnjaka, a onda razmišljajte kako bi se regulirali međusobni odnosi poslije toga. Znači, u tom trenutku bili smo zaokupljeni uhićenim Bošnjacima.

- Ne, toliko ih je bilo samo na Heliodromu.

- Ne bih znao, ali bilo ih je mnogo.

- Za druge logore ne znam. Kad smo uspjeli ući u njih, obavijestio sam Matu Granića i on je poduzeo mjere na razini politike. Obavijestili smo i fratre. Kad je Tuđman 1994. išao u Sarajevo bio sam obaviješten da se još drže zarobljenici. Tada sam mu rekao kako još postoje logori, a on se ustao od stola i rekao mi da su ga obavijestili kako su ljudi pušteni. Odmah je telefonirao, a mene je poslao na teren i tada sam ponovno posjetio Heliodrom. No tada je već stanje bilo drukčije za razliku od godinu dana ranije. I kasnije sam ga izvještavao o svemu što se zbivalo.

- O tome Hrvatska treba čuti, htjela to ili ne htjela. Bili su zlostavljani, prolazili su vrlo teške stvari, bilo je velikih zloupotreba sile, ali je bitno da su uspjeli ostati živi. Ne znam jesu li uspjeli svi preživjeti. Za ubojstva nisam čuo osobno, ali masovnog zločina nije bilo. Iznenadio bih se da nije bilo pojedinačnih ubojstava, ali uspjeli smo spriječiti tragediju. Nakon našeg ulaska više nije bilo izvještaja o zlostavljanjima.

Jeste li kasnije s kime razgovarali o tim logorima?

- Nisam.

- Zapravo ništa. Nisam mogao ništa učiniti kao što nisam mogao ući ni u srpske logore. Za te logore sam znao, ali nisam imao stratešku poziciju s koje sam mogao nastupati. Ali ni u bošnjačkim logorima nije došlo do masovnih likvidacija Hrvata.