ZAGREB, 2. kolovoza – Nije slučajno ministar financija Mato Crkvenac posljednjih dana nekoliko puta naglašavao da je Hrvatska, na sreću, vrlo brzo vratila rejting na svjetskom financijskom tržištu, koji je počeo padati zbog političke krize izazvane haaškim optužnicama protiv generala Ademija i Gotovine. Hrvatska je, naime, o Haagu svikla razgovarati isključivo koristeći pojmove poput nacionalnog interesa, nacionalne veleizdaje i slične »velike« riječi. No svaki dokument koji potpiše Carla del Ponte ima i te kako značajnu financijsku težinu. Štoviše, rezolutna Švicarka vrlo izravno utječe i na sam državni proračun. Pri tome ne mislimo na eventualne isplate branitelja optuženika.

Dovođenje haaškog tužiteljstva u blisku vezu s dječjim doplacima, mirovinama, cestama ili porodnim naknadama samo je na prvi pogled pretjerano. Državni nam proračun, naime, puca na sve strane i samo nas ozbiljne i rezolutne promjene mogu spasiti od propadanja u ponor prevelikog deficita ili još većeg zaduživanja. No, takvo temeljito zadiranje u državne financije nije samo velik financijaški nego prije svega politički posao. Zbog toga, uostalom, u ozbiljnim demokratskim i gospodarski razvijenim zemljama parlamenti o proračunu raspravljaju mjesecima.

Potrebni zahvati u hrvatskom proračunu svode se na smanjivanje troškova, dakle postojećih prava građana na novac iz državne blagajne. Takvi se potezi mogu vući samo u politički stabilnoj atmosferi i svaka politička kriza nužno ih odgađa.

Prije nekoliko dana, jedan je hrvatski tjednik objavio popis nekih zahtjeva haaških tužitelja vezanih za čitav niz generala i čelnika obavještajnih službi u prošlom desetljeću. Istog se trenutka politička temperatura znatno povećala. Na tu vijest, Vjesnikov visoki izvor u Vladinim krugovima je kao iz topa ispalio tvrdnju da će, uzburka li se opet hrvatska politička scena zbog Haaga, svi planovi o reformiranju državnih financija pasti u vodu, baš kao što su lipanjske optužnice već jednom odgodile čitav posao. Tko bi se usudio u toj atmosferi dirati još i u dječje doplatke ili mirovine, rekao je nezadovoljno.

Prije nekoliko dana, potpredsjednici Sabora Zdravko Tomac i Mato Arlović razgovarali su s njemačkim diplomatom Christophom Zopelom, praktično drugim čovjekom njemačke diplomacije (na čijem je čelu »zeleni« Joschka Fischer) i neslužbenim voditeljem diplomacije SPD-a. Svog su socijaldemokratskog kolegu tom prilikom upozorili da će Račanova koalicijska vlada pasti ako iz Haaga stignu nove optužnice koje će hrvatske generale i političare, više ili manje prikriveno, optuživati za planirano etničko čišćenje.

Naime, sasvim je jasno da je opozicija, pogotovo njeno radikalnije desno krilo, zaključila da je upravo Haag tema s kojom se najefikasnije može uzdrmati pa i srušiti aktualna vlast. A prema informacijama koje je Vjesnik dobio iz krugova bliskih radikalno desnim strankama i udrugama, već potkraj kolovoza počet će niz skupova – uvertira bi se trebala dogoditi na splitskoj rivi – čiji je krešendo planiran za listopad.

Premijer Ivica Račan dva je puta naglasio da ne vjeruje u neki dodatni značajni pritisak na Hrvatsku zbog eventualnog neizručenja generala Gotovine. Takav pritisak, objasnio je, mogao bi se očekivati ako se hrvatsko pravosuđe ne bi doista trudilo pronaći Gotovinu, a to nije slučaj. No, u krugovima bliskim hrvatskoj diplomaciji tvrdi se da Hrvatska na takvo »gledanje kroz prste« može računati samo ako Beograd ne izruči vukovarsku trojku – Šljivančanina, Mrkšića i Radića.