Intenzivna prisutnost misije OESS-a u Hrvatskoj, vidljiva proteklih dana i u posjetima šefa misije Bernarda Ponceta vukovarskom, osječkom, kninskom području i Lici, povod su da s predstavnikom OESS-a razgovaramo o poslu koji misija obavlja u Hrvatskoj, kao i njegovim pogledima na aktualnu situaciju u Hrvatskoj kroz prizmu ciljeva misije. S veleposlanikom Poncetom razgovarali smo u Koordinacijskom centru OESS-a u Kninu.

- Mislim da oko tog problema postoji određeno nerazumijevanje. Naš zadatak nije da ocjenjujemo jesu li u Vladi dobri ili loši “momci”, niti da ocjenjujemo poteze Vlade. Mi samo provodimo mandat čiji je sadržaj prihvatila i Hrvatska. Hrvatska je preuzela određene međunarodne obveze, u prvom redu one koje se odnose na povratak izbjeglica, povrat njihove imovine, zaštitu manjina. Prema onome što mi vidimo na terenu, Hrvatska je još daleko od izvršenja preuzetih obaveza kada je u pitanju povratak. Odnosno, uvjeti za normalan povratak izbjeglica nisu još ostvareni. Ta činjenica već dovoljno objašnjava razloge našega daljnjeg ostanka u Hrvatskoj.

- Ne bih ulazio u preveliko detaljiziranje, ali imao sam priliku posjetiti područja kao što je primjerice područje Gračaca gdje povratnici žive u neprihvatljivim uvjetima. Volio bih da vidite kakva je situacija u Velikoj Popini kod Gračaca ili npr. u Raškovićima kod Knina. Možda toga niste svjesni, ali u nekim mjestima zakon se uopće ne poštuje. U Raškovićima imate slučaj osobe kojoj je poslije akcije Oluja bilo ponuđeno da uzme 56 tuđih parcela koje su pripadale trideset dvojici vlasnika. Većina tih vlasnika se vratila već prije nekoliko godina, ali nikako ne mogu dobiti svoje vlasništvo natrag. Dakle, 32 obitelji lišene su svojih prava i mogućih uvjeta egzistencije kako bi profitirala jedna osoba ili obitelj koja na to nema pravo. Ovaj slučaj nije nepoznat vlasti, ali nažalost, koliko ja znam, ništa se ne poduzima. U Velikoj Popini nema struje iako postoji donator, konkretno USAID koji bi financirao popravak električne mreže u mjestu, međutim lokalne vlasti ne žele surađivati. Ili da vam kažem još jedan podatak. Na putu između Udbine i Knina, kao što znate, ima mnoštvo restorana uz cestu, ali koliko mi znamo većina je nedostupna zakonskim vlasnicima, a u nekima se radi i o problemu dvostrukog ili višestrukog zauzimanja objekata.

- Da, na žalost mnogo je ping-ponga. Ne možemo ići od slučaja do slučaja kako bismo utvrdili čija je gdje odgovornost, ali je činjenica da se izbjegava preuzimanje odgovornosti za probleme na svim razinama vlasti. To je sramotno i stvara vrlo lošu sliku o Hrvatskoj. Mi posebno inzistiramo na rješavanju dvostrukog ili višestrukog zauzimanja stambenih objekata jer za to ne trebaju novčana sredstva, a rješavaju se mnogi problemi.

-Jedno nedavno istraživanje pokazalo je da se oko 60 posto izbjeglih Srba iz Hrvatske koji sada žive u BiH ili Jugoslaviji ne želi vratiti u Hrvatsku pod sadašnjim uvjetima povratka. Mnogi problemi i prepreke onemogućuju im da imaju stvarnu slobodu izbora hoće li se vratiti ili ne. Kada se otklone svi administrativni problemi povratka, i kada uvjeti povratka budu transparentni, onda ćemo tek moći reći da povratnici imaju mogućnost slobodno odlučiti boće li se ili ne vratiti, te ćemo tada moći vidjeti koliki je stvarni interes za povratak.

Što se tiče bosanskih Hrvata koji su sada u Hrvatskoj, točno je da je minimalan broj njih zainteresiran za povratak u BiH. Njihov eventualni povratak u BiH povezan je s gotovo identičnim problemima kao i povratak Srba u Hrvatsku. Uz jedan izuzetak da pri povratku u BiH oni mogu tražiti povratak svog stanarskog prava, dok se u Hrvatskoj na rješavanje ovog problema još čeka.

- Mi smo u stalnim formalnim ili neformalnim kontaktima prilikom kojih rješavamo i eventualne nesporazume. Istina je da naš zadnji izvještaj nije naišao na dobrodošlicu u Vladi. Ali treba reći da je teško prihvatiti ocjenu kako se radi o nekom pritisku OESS-a. Ti pritisci dolaze upravo iz aspiracije vaše Vlade za prihvaćanjem europskih demokratskih standarda i bržim uključivanjem u euroatlantske integracije.

- Osobno sam vrlo pragmatičan i mislim da ne treba dogmatski gledati na to tko je došao ili ostao na vlasti na lokalnim izborima. Moramo vidjeti kakve će akcije uslijediti od pojedinih lokalnih vlasti, što će netko poduzeti. I u tom pogledu naše iskustvo pokazuje da nije uvijek presudna formalna politička orijentacija i stranačka struktura lokalnih vlasti, već razumijevanje problema i spremnost da nešto učine ljudi koji tu vlast obnašaju.