Vjesnik: 07. 08. 2001.

Je li naša javnost spremna za liberalnu doktrinu?

Vijećnički mandati osvojeni na prošlim lokalnim izborima nepobitan su dokaz da liberalnu ideju prihvaća sve manji broj birača / Neki političari smatraju da se liberalne stranke moraju udružiti, ali stavovi se razlikuju na pitanju s kim i kako / Zlatko Kramarić, predsjednik LS-a, uvjeren je kako je ovo najbolje vrijeme za razvoj liberalizma u Hrvatskoj, ali nije siguran jesu li ljudi spremni preuzeti odgovornost / HSLS-ovac Ivan Čehok ne slaže se s političarima koji zagovaraju »građansku opciju«

ZAGREB, 6. kolovoza – Na prošlim lokalnim izborima liberalna opcija – i ona što ju predstavlja LS i ona što ju protežira HSLS – nije doživjela pravi debakl, ali osvojeni vijećnički mandati nepobitan su dokaz da tu ideju očito prihvaća sve manji broj birača. Kako je moguće da HSLS u samo nekoliko godina padne na četvrto mjesto, a da se LS praktično svede na lokalnu, osječko-baranjsku stranku? Leži li razlog tog tihog odumiranja liberalne ideje u ideološkom »glavinjanju« njezinih nositelja, u neprepoznavanju stranačkih programa, u promijenjenim političkim okolnostima, ili se ipak početak kraja mora tražiti u raskolu HSLS-a od kojega se on sam nikad nije oporavio, a LS nikad nije pravo stao na vlastite noge?

Neki političari smatraju da se liberalne stranke – ili stranke građanskog centra, kako ih još nazivaju – moraju udružiti. Međutim, na pitanju s kim i kako, stavovi se razlikuju.

Tako primjerice Zlatko Kramarić, predsjednik LS-a, smatra da LS, IDS i HNS trebaju činiti građanski blok, ali zadržavajući stranački identitet. Vesna Pusić, predsjednica HNS-a, smatra da se LS mora ujediniti sa HNS-om u jednu stranku koja bi, potom, surađivala sa IDS-om. Akademik Davorin Rudolf nekoliko je puta predlagao ujedinjenje HSS-a, HSLS-a, LS-a i DC-a.

Jedan od utjecajnijih liberala u HSLS-u, Ivan Čehok, načelno podupire svako političko okrupnjavanje, poglavito ujedinjenje manjih stranaka što, objektivno, LS, HNS i IDS na političkoj razini i jesu. Hrvatska je, smatra Čehok, pretjerano razjedinjena.

»Kada bih bio zločest, tada bih HNS-u preporučio udruživanje sa LS-om u kojem je, prema mišljenju mnogih, nakupljeno najviše destruktivne energije, što se vidi i u činjenici da tajnica te stranke na svakoj konferenciji za novinare napada svakoga, ne nudeći ništa konstruktivno. LS bi iznutra uništio HNS, što ne bih volio vidjeti, jer mislim da HNS na lokalnoj razini ima iznimno kvalitetno članstvo«, kaže Čehok.

Zlatko Kramarić smatra kako treba raščistiti sa stereotipom prema kojemu liberalizam nema tradicije u Hrvatskoj. Ta bi ocjena mogla stajati, objašnjava Kramarić, kad bi se mislilo samo na političke stranke, međutim ako se polazi od pojedinaca koji su bili baštinici liberalne ideje svog vremena – dovoljno je spomenuti Strossmayera, Mažuranića, Starčevića, Matoša – onda ocjena ne stoji.

»Na žalost, kao nacija morali smo rješavati probleme koji su bili "predliberalni" i koje je bilo gotovo nemoguće rješavati na liberalnim načelima. Osim toga, obje Jugoslavije bile su antiliberalne države koje nisu omogućavale razvijanje građanskog supstrata, to jest "protjerale" su individualizam, slobodu govora, pravnu državu«, objašnjava Kramarić, uvjeren kako je ovo najbolje vrijeme za razvoj liberalizma u Hrvatskoj. Ipak, nije siguran koliko je hrvatska javnost spremna početi prakticirati liberalnu doktrinu koja se temelji na vladavini prava, slobodi medija, otvorenom tržištu...

»To, naime, zahtijeva vlastitu participaciju i preuzimanje odgovornosti. A to ljudi nisu spremni prihvatiti, nego radije delegiraju to svoje pravo na drugoga, bilo da se radi o komitetima, partiji ili vladi«, objašnjava Kramarić.

S političarima koji zagovaraju »građansku opciju« filozof Čehok se ne slaže.

»Što se tiče samoproglašene građanske opcije, mislim da je to tipično "klajnbirgerski", što se vidi i u činjenici da ta opcija sama sebi pripisuje glas većinske, tihe građanske Hrvatske, što je u izravnom protuslovlju s pojmom građanina koji, zapravo, prema definiciji označava moralno i politički autonomnu, samodjelatnu osobu koja ne stoji u strahu i tišini pred agresivnijim političkim blokovima«.

Uzrok pokušaju stvaranja »građanskog centra« Čehok vidi u pragmatičnim razlozima političara. »LS postupa prema instinktu samoodržanja, jer bi inače bio zbrisan s hrvatske političke scene, a HNS nastoji izbjeći pretjerano ljevičarenje kojemu je katkad bio sklon, vezujući uz sebe jednu liberalnu stranku«.

Tko god bio u pravu, činjenica je da ugled liberalizma u hrvatskoj biračkoj javnosti opada. Kramarić uzrok vidi u tome što su mnogi protagonisti koji su se rado skrivali iza toga pojma, u praksi imali samo »liberalnu pozu« , umjesto da su doista bili takvoga ideološkog uvjerenja.

»Nesretni raskol HSLS-a, koji je bio uzrokovan dubokim konceptualnim neslaganjima, a još postoji u toj stranci, doveo je do toga da su građani izgubili vjeru u liberalnu opciju«, uvjeren je Kramarić. Ipak misli da liberali mogu uvjeriti građane kako je njihov koncept bolji od duboko posvađanih ideologija, lijevih i desnih, odnosno »crvenih« i »crnih«, koje su, kaže, kontaminirale naš politički prostor, još su djelatne, a nikad ništa dobroga nisu donijele.

»Naš koncept "trećeg puta" umjeren je. On se ne bavi ideološkim pitanjima, već pitanjima boljeg života za sve. No, da bi uspio, lideri stranaka centra ne smiju pretpostaviti svoje privatne općedruštvenim interesima, a mediji ne bi smjeli biti u funkciji nekih stranaka«, kaže Kramarić, zalažući se za talijanski model udruživanja. Njime se stvara blok stranaka u kojemu se jednako uvažava svaki potencijalni član, bez obzira na izborne rezultate i rejting.

Predsjednik LS nije sklon Rudolfovoj ideji, jer »ima osjećaj da su HSS i DC potpuno ideološki ispražnjeni, uz sve uvažavanje nekih njihovih političara«.

Toj ideji nije sklon ni Ivan Čehok. »U Hrvatskoj nema ljevice i desnice, osim onih ekstremnih strančica kakve su Šuvarova, Merčepova ili splitska skupina, i to upravo zato što nema jasnog pojma "građanin" kao središta spram kojega se određuje "lijevo" i "desno". Kako je moguće govoriti o hrvatskoj ljevici kad njezini političari poručuju građanima, ležeći pod suncobranima na plaži, da će se rezati socijalna prava ili da će se razmisliti o nekim stečenim radničkim pravima?! Kakav je to, s druge strane, politički centar iz kojega javno poručuju da je bolje izručiti dvojicu branitelja nego da sankcijama bude kažnjen čitav narod?! Kakvo protuslovlje! I ti branitelji imaju pravo na građanski status, bez obzira slažemo li se s njima ideološki ili politički ili se ne slažemo, i stoga ne smiju biti žrtvovani ni u čije ime. Zamislite hrvatski politički centar koji u proračunu ne predviđa nikakva razvojna poticajna sredstva za privlačenje atraktivnog kapitala, a s druge strane sanira propale, već nekoliko puta bezuspješno sanirane poljoprivredne kombinate?! Kakav je to politički centar koji ne ulaže u nove visoke informatičke tehnologije, nego rasipa novac na subvencije za pšenicu koju, zatim, jeftinije prodaju?!« pita Ivan Čehok, tražeći odgovor.

Kramarić se barem s jednim dijelom ne bi složio. Naime, prema njegovom sudu, nezamislivo je da liberali dovode u pitanje elementarnu činjenicu da se u državi moraju poštivati zakoni pred kojima su svi jednaki, bez obzira na funkciju (pa i generalsku) ili ulogu u nekim događajima. »LS uvijek polazi od pretpostavke nevinosti čovjeka, ali ona se ne dokazuje u besmislenim ideološkim raspravama u parlamentu, nego pred sudom«.

Aleksa Crnjaković