Je li se ovogodišnja 286. alka izrodila u prvorazredni politički skandal? Jest. Je li to bilo očekivano? Još jedno potvrdno — da. Jesu li alkari, odnosno ta uredno registrirana udruga građana, imali pravo na čin građanskog neposluha i iskaz svojega neslaganja s aktualnim predsjednikom Republike Hrvatske i Vladinom politikom? Jesu!

No, zašto je onda nakon toliko pogodaka "u sridu" i uzbudljive završnice alkarskog nadmetanja ostao tako bljutav okus u ustima? Stoga što je alkarsko nadmetanje godine gospodnje 2001. odvalilo zvučnu šamarčinu ideji viteštva i časti te po tko zna koji put pokazalo ovisnost o politici personificiranoj u baš svakome "čači" (pa zvao se on Aleksandar, Broz ili Tuđman) sklonom autokratskoj vladavini i mitologiziranim ritualima. Zato što su i dio gledališta i svečana loža pakleno vruće kolovoske nedjelje bili napučeni "gledateljima" kojima je do Alke i viteštva manje stalo negoli makrobiotičarima do odojka s ražnja.

Ni na kraj mi pameti nije zanijekati pravo alkara na građanski neposluh, na punu podršku generalu Mirku Norcu, prigodne transparente ili T-shirts... Dapače! Alkari su, potpuno legitimno i sukladno demokratskoj praksi, iskazujući svoje neslaganje s Predsjednikom ili Vladinom politikom mogli odbiti "visoko pokroviteljstvo"; mogli — slijedom govora svojega "pričuvnog" vojvode Ante Kotromanovića koji je političare nazvao "demagozima i licemjerima" — konačno udijeliti crveni karton politici. Dogodilo se suprotno. Prihvaćanjem Mesićeva pokroviteljstva i formalnim ugošćavanjem Predsjednikova izaslanika generala Milivoja Petkovića da bi ih potom — na otvorenoj sceni i pred TV kamerama — pljujući na "svete običaje" gostoprimstva, ali i viteške časti, uvredljivom paskvilom "počastio" njihov vrli domaćin (sic!) sinjski gradonačelnik Mate Jukić, alkari su učinili da 286. alkarsko nadmetanje doista uđe u povijest — kao drastičan slučaj kršenja najžilavijih tradicijskih običaja pa i "deseteračkog" poimanja časti na kojoj je i podignut kult sinjskoga viteštva i junaštva.

I još nešto... Ovogodišnja je Alka do kosti ogolila sve hrvatske apsurde. Pa tako i činjenicu da osoba iz djelatnog sastava Hrvatske vojske poput stožernog brigadira Ante Kotromanovića, bez dvojenja, drži politički govor i podržava teze posvađane s idejom pravne države. Ili pak bizarni ushit kojim je u počasnoj loži dočekana Kotromanovićeva dijagnoza o političarima kao licemjerima i demagozima, iako ona najbolje pristaje svim onim Lukšićima, Pašalićima, Šeksima, Krpinama koji su još do jučer svaki zvižduk upućen predsjedniku Tuđmanu držali ne samo uvredom funkcije predsjednika Republike već i atakom na hrvatsku samostalnost, na njezinu državnost, na temeljne nacionalne interese...