Dnevni osvrt O šarenoj političkoj eliti okupljenoj u Sinju piše Ivica Profaca

Pogled na svečanu ložu sinjske kopljaničke igre s pljuvanjem, pjevanjem i skandiranjem mogao bi zbuniti samo nekoga tko je ovih dana u Hrvatsku pao pravo s Marsa. Vidjeti dvojicu bivših lidera HSLS-a Budišu i Joška Kontića u društvu s nositeljima plakata s likom Mirka Norca doista je bizarni doživljaj. Posebno je tomu tako u svjetlu svega onoga što je koalicija, u kojoj su i Budiša i Kontić barem formalno još uvijek neki "faktor", doživjela na sinjskom trkalištu. Naravno, isto ide i na račun zagrebačkoga gradonačelnika Milana Bandića.

Što je ova trojka željela postići svojom demonstracijom nacionalne kvaziosviještenosti u Sinju jasno je vjerojatno samo njima. Dobro, za Kontića je pojavljivanje na Alki zavičajni diktat, a Budiša i Bandić mogli su biti privučeni i turističkim aspektom Alke. No kad je sve skupa otišlo u nazovi politiku, stvari su se zakomplicirale.

Sjediti makar samo formalno u nečemu što se zove vladajuća koalicija i istodobno se, bez treptaja, družiti s društvom kojem ta ista koalicija predstavlja crvenu krpu tipičan je primjer licemjerja koje je postalo zaštitnim znakom HSLS-a u Budišinoj eri. Samo u toj izvedbi moguć je liberalizam koji se može podičiti otvaranjem vrata Slobodne Dalmacije Miroslavu Kutli, predajom drugoga grada u zemlji dva puta u ruke političkom protivniku, ili žustrim sudjelovanjem na svim antivladinim mitinzima koji su se organizirali otkad HSLS sudjeluje u toj istoj vladi. Nakon svega toga, možda je bio i logičan ovakav nastavak priče - s ležernim poziranjem u društvu nosača plakata, skenerista tuđih potpisa i sudionika spektakularnih predstavljanja knjiga.

Budiši nakon Sinja predstoji vjerojatno jedna od najvažnijih političkih odluka u životu. Ili će i dalje glumiti da je političar vladajuće koalicije, ili će se, valjda procjenjujući da je Pašalić "sljedeća velika stvar u Hrvatskoj", prikloniti svojim novim prijateljima iz sinjske lože. Odabere li prvu opciju, izgubit će i ono malo potpore koju ima u svojoj stranci čije je čelo napustio "bez ispaljenog metka", a onda će u HSLS-u napokon morati odlučiti što s njim i njegovim budućim pustolovinama po desnici. Odabere li pak drugu varijantu svoje budućnosti, postići će jedino to da će mnogi koji su mu ikad dali glas nastojati što prije zaboraviti što su zaokruživali na glasačkim listićima.