U tešku i neizvjesnu jesen vladajuća ekipa ulazi dosta osamljena. Nije to samo dojam stvoren posljednjih dana ofenzivom desnog fronta.

Predsjednik države ponižen je na svečanosti kojoj je bio pokrovitelj. Časnici kojima je zapovjednik javno ga verbalno detroniziraju. Podrška javnosti se topi. Hrvatski premijer također je u Kninu bio dosta izoliran. Ni njegov donedavno prvi partner Dražen Budiša nije se s njim htio ni pozdraviti. Na kninskoj tvrđavi demonstrativno je ostavljen bez društva. U Sinj nije htio ni svraćati jer je znao da je nepoželjan. Tko je dosad i imao nekih iluzija, a imali su ih, sada je definitivno morao shvatiti da desnica aktualnu vlast ne priznaje. I neće joj dati mira ma što ova činila. Rušit će je svim sredstvima.

A nije da se nisu trudili. Predsjednik Mesić odlikovao je alkarskog vojvodu Norca kad je ovaj već bio u zatvoru pod teškom optužbom za gospićke zločine. Račan se pogurnuo da ponovi Tuđmanov ritual s podizanjem barjaka na kninskoj tvrđavi. Mnogi će u tome vidjeti ne samo želju da se pokaže privrženost tekovinama Domovinskog rata, nego i samokandidaturu za novog japu. Nije uspjelo!

Socijalno najpotrebniji dosadašnji Vladin mandat doživljavaju kao kontinuirani atak na svoju izdržljivost. Stalno imaju osjećaj da ih netko grdno vuće za nos, da su nasamareni. Za jesen najavljeni socijalni paket bio je kap preko ruba. Umirovljenicima je pred izbore obećan povrat duga, ali ono što je vraćeno u ratama sada bi im se trebalo oduzeti oporezivanjem mirovina. Obiteljsko srebro se prodaje da bi se osiguralo funkcioniranje socijalne infrastrukture društva, a onda se dižu cijene nebu pod oblake i troškove kupovine hrvatskih poduzeća stranci namiruju iz hrvatskog džepa. Povrh toga, način na koji vlast komunicira s radništvom, sa socijalno nevoljnima, predstavlja je kao bešćutnu i autistički obnevidjelu.

Hrvatskoj su neophodne velike reforme, koje traže duboke rezove. Ali Račan ih je morao pokrenuti u prvim mjesecima svoje vlasti. Dok mu se vjerovalo. Sada će sve biti mnogo teže. Trebala bi mu snažna podrška, masovno povjerenje. Moralo bi se znati da je terapija gorka i bolna, ali da vodi ozdravljenju. Ta vjera da vlast vuče prave poteze, u pravom smjeru - više ne postoji. Ostao je samo osjećaj da teret podnose najnevoljniji i da se u tome ništa ne mijenja. Podrška vladajućima sve značajnije visi o jednoj tankoj niti - uvjerenju da bi ih mogli zamijeniti još gori.

Jesenas će pod Račanovim prozorima biti dosia bučno. Desnica će se pjeniti sa svakim novim otkrićem o tamnim stranama proteklog rata i svakim novim haškim zahtjevom. Nezadovoljni i otpušteni radnici svih fela također će mu hodočastiti. U socijalnim pravima okljaštrene skupine, rodilje, umirovljenici, sigurno će stići i do Markova trga. Premijer će biti dosta osamljen. Kao Pale sam na svijetu. Mogao bi ga razumjeti samo Mesić koji se i sam nalazi u sličnoj situaciji. Ali između njih veze su dosta neprohodne.