Novac prikupljen od članarine i ostalih prihoda u 2000. godini u Sindikatu djelatnika šibenske Tvornice lakih metala nije trošen u skladu s propisima ove sindikalne organizacije. Čak i površnom analizom moguće je vidjeti da je dio novca neracionalno dijeljen, a u toj podjeli sudjelovali su vodeći ljudi ove sindikalne podružnice, koja okuplja oko 1700 od ukupno dvije tisuće zaposlenih u TLM-u. Do podataka o neracionalnom i nepropisnom trošenju sindikalnog novca, došla je Milena Čobanov, koja je, nakon upornih zahtjeva da se o njezinim nalazima raspravi na sindikalnoj skupštini, naprasno i smijenjena s mjesta predsjednice NO-a.

Veliki dio nepravilnosti — kaže Milena Čobanov — posebno sam pronašla među pozajmicama, koje su u različitim iznosima dodjeljivane članovima sindikata. Pozajmica se, inače, regulira ugovorom, koji kao zajmodavac potpisuje Zdravko Burazer, a prema članku 2. tog ugovora ona se odobrava na rok od šest mjeseci. S obzirom na to da se radi o beskamatnoj pozajmici, njezin prvi obrok počinje se vraćati mjesec dana nakon posudbe. Među mnoštvom onih koji su na taj način posudili sindikalni novac nalazi se i sam Burazer, koji je u lipnju 2000. posudio dvije i pol tisuće kuna.

Iste godine, ali sada u studenome, on posuđuje još 12 tisuća kuna. Iako je prvu pozajmicu morao početi vraćati već u srpnju, Burazer to uopće nije uradio ni do kraja godine. Prvi obrok druge pozajmice također nije počeo vraćati u prošloj godini. Kao predsjednica NO-a, nisam mogla doći ni do podatka je li Burazer ove pozajmice počeo vraćati tijekom 2001. godine.

Knjigovodstvene kartice Sindikata djelatnika TLM-a otkrivaju i još neke jako zanimljive pozajmice. Iako se one mogu dodjeljivati jedino članovima ove sindikalne organizacije, jedna od pozajmica u iznosu od pet tisuća kuna na kraju prošle godine dodijeljena je sindikalnom čelniku HUS-a iz Dugog Rata Luki Ivaniševiću, dok znatan broj članova Sindikata djelatnika TLM-a nema blage veze o tome da se u njihovoj sindikalnoj organizaciji uopće može dobiti nekakva novčana pozajmica.

Takav problem, pak, nije imala profesionalna pravnica ove sindikalne organizacije Mirjana Tomljanović, koja je u lipnju 2000. potpisala ugovor o pozajmici na iznos od četiri tisuće kuna. Ono što taj ugovor čini posebno zanimljivim jest podatak da je u članku 2. napravljena mala izmjena, pa je pozajmica umjesto na šest, Tomljanovićki odobrena na 10 mjeseci. Kad je M. Čobanov upozorila na ovu nepravilnost, Burazer u odgovoru upućenom na njezin dopis doslovno piše: "Velika je laž, koju ste izrekli, da je Mirjana Tomljanović uzela na petnaest mjeseci..." Kojom to olovkom Burazer šest mjeseci pretvara u 10, a potom i u 15 mjeseci, objašnjenja, naravno, nema.

Iz knjigovodstvenih kartica Sindikata djelatnika TLM-a mogu se iščitati i druge razne nepravilnosti. Primjerice, na kraju prošle godine Burazeru je iz fonda ove sindikalne organizacije isplaćena i božićnica od tisuću kuna unatoč činjenici da on svoju plaću ne zarađuje u TLM-ovoj sindikalnoj podružnici, nego u Hrvatskom sindikatu metalaca. Krajem srpnja iz istog fonda isplaćen je i jedan regres za godišnji odmor u iznosu od tri tisuće kuna, ali nije vidljivo tko je njegov korisnik. Ove godine, pak, Burazer je dio sindikalnog novca usmjerio čak i prema HIP-u Miroslava Tuđmana. Zapitan zašto je to uradio, Burazer je svojim skupštinarima lakonski odgovorio kako TLM-ova podružnica time nije podržala političku stranku, nego jednog od partnera s kojim se može potpisati ugovor o socijalnome miru.

Nadalje, u ožujku prošle godine Burazer je nagrađen novčanim iznosom od pet tisuća kuna. Taj iznos možda ne bi izazvao veliku pozornost članstva, ni glasna šaputanja o nemoralnoj raspodjeli sindikalnog novca da on nije izvučen iz fonda u koji svakoga mjeseca svi članovi sindikata na ime solidarne pomoći iz svojih plaća izdvajaju 0,34 posto.

— Pregledom dokumentacije iz 2000. godine, Nadzorni odbor je na sjednici u travnju 2001. upozorio da je od pozajmica iz 2000. vraćeno samo 66.419 kuna, a moralo je biti vraćeno 164.396 kuna. Nikada nismo dobili odgovor je li tomu uzrok i to što, primjerice, nisu vraćene i sve pozajmice iz 1999. Nadzornom odboru bilo je onemogućeno i da dozna gdje se taj novac zapravo nalazi. Na kraju prošle godine sindikalne pozajmice iznosile su nevjerojatnih 533.450 kuna.