Kad se vodstvo misije Međunarodnog monetarnog fonda sastane s predstavnicima sindikata u nekoj zemlji, to uvijek ima dvostruko značenje. Prvo, da vrh MMF-a nije u potpunosti zadovoljan slikom koju dobiva iz svojeg stalnog ureda u Zagrebu i drugo, za nas mnogo važnije, da MMF smatra da komunikacija između hrvatske izvršne vlasti i njenih socijalnih partnera škripi i da odgovore na neka od gorućih pitanja treba pokušati objasniti izravno, bez suvišnih posrednika.

Sindikalci, kao predstavnici ugrožene vrste, ne mogu, naravno, s takvih razgovora otići presretni. Predstavnici MMF-a, unatoč tome što su vrsni financijski diplomati, gotovo nikad neće odstupiti od svojih stavova, a sasvim sigurno neće nuditi lažna obećanja kao utjehu. Jezik brojki uvijek je neumoljiv: ako imate toliko, toliko možete dobiti i ništa više. Hoćete li više – zaradite. Potrošite li više, propast ćete, a pritom nije važno što će vas zbog toga napustiti MMF, nego to da ćete sami ostati bez gaća.

U tom svjetlu treba gledati i mupovce na čekanju (pa i na ulici) i najavljeno rezanje broja zaposlenih u Ministarstvu obrane, ali ne treba se previše nadati da će smanjivanje broja zaposlenih u državnoj upravi dovesti do rasta plaća onih koji u njoj ostanu. Točno je da će masa predviđena za plaće ostati ista, a da će broj ljudi biti manji, no oni koji odlaze moraju otići baš zato što u toj masi novca za njih nema. Točka.

Postoji ipak nešto što u cijeloj priči smeta, a što nije ni posljedica toliko rado spominjanog bauka globalizacije, ni pogubnog utjecaja međunarodnih financijskih i drugih institucija. Riječ je o staroj navici hrvatskih vlasti da se što veći dio poslova koji su navodno od strateškog značaja za opstanak države obavlja što dalje od očiju javnosti. Tako, recimo, nitko nije javnosti pokazao ugovor u kojemu piše pod kojim je uvjetima Deutsche Telekom došao do većinskog paketa u Hrvatskim telekomunikacijama (i je li to među ostalim dovelo i do nedavnog skoka cijena), tako je odigrana i mutna igra oko dodjele koncesija za drugu mobilnu mrežu, tako se na kraju krajeva odlazi i u Den Haag...