Večernji list: 09. 08. 2001.

PREMA ANALIZI STRANIH STRUČNJAKA

Hrvatska država rekorder po javnoj potrošnji

* Ni u jednoj tranzicijskoj zemlji rashodi države nisu rasli kao u Hrvatskoj

Što nam to zamjeraju međunarodne institucije? Zašto se po ministarstvima dijele tisuće otkaza s neumjesnim "utješnim" porukama? Zašto stranci tvrde da moramo smanjiti rashode, a ne smijemo povećavati proračunske prihode?

Kao bogataši

Deseci stranih stručnjaka analizirali su naše brojke. I zaključili: javni sektor je preskup. U Svjetskoj banci su ustvrdili da je javni sektor u Hrvatskoj znatno veći nego u zemljama na sličnom stupnju razvoja i sa sličnim strukturalnim problemima. Ni u jednoj tranzicijskoj zemlji nije zabilježen toliki rast javnog sektora u devedesetima kao u Hrvatskoj.

Hrvatska je u 1999. godini imala udio općih državnih rashoda u bruto domaćem proizvodu (BDP-u) od 56 posto. Zemlje poput Velike Britanije, Norveške, Portugala i Španjolske taj udio imale su na razini 40-47 posto, a zemlje poput Austrije, Belgije, Finske, Francuske i Italije na razini 50-54 posto BDP-a. Što se tiče javnih rashoda, mi smo prva liga u svijetu. "Obične" tranzicijske zemlje s nama se ne mogu ni usporediti. Furamo se da smo bogati kao Austrija.

Još u razdoblju od 1991. do 1993. godine rashodi naše konsolidirane središnje države iznosili su 37,7 posto BDP-a. A isti rashodi u Albaniji, Bugarskoj, Češkoj, Mađarskoj i Rumunjskoj bili su ili osjetno viši ili tu negdje. U razdoblju pak od 1997. do 1998. godine sve spomenute zemlje osjetno su smanjile svoje rashode u odnosu na BDP. Mi smo ih jedini povećali, i to za 7,5 posto odnosno na 45,2 posto BDP-a. Albanija je smanjila udio rashoda u BDP-u za 16,1 posto (na 32,7 posto BDP-a), Bugarska za 10,4 posto (na 32,1 posto), Češka za 0,9 posto (na 35,1 posto), Mađarska za 10,9 posto (na 40,9 posto), Poljska za 4 posto (na 40,2 posto), a Rumunjska za 6,4 posto) na 30,3 posto.

Najviše prihoda od poreza

Analize stručnjaka pokazale da je Hrvatska jedina zemlja u srednjoj i istočnoj Europi u kojoj je stvarna veličina opće države za 9 posto veća od "predviđene" odnosno od veličine kakva bi se trebala očekivati prema izračunima stručnjaka. Hrvatska sada ima rashode opće države na razini 53 posto BDP-a, a "predviđeni" udio trebao bi iznositi 44,1 posto. Prosjek zemalja srednje i istočne Europe udjela rashoda opće države u BDP-u iznosi 41,1 posto, a "predviđeni" je čak i viši: iznosi 43,3 posto.

Naš je javni sektor prevelik teret i kočnica razvoju privatnog sektora.

Nekako uspijevamo imati i najveći udio prihoda u odnosu na BDP ako se usporedimo s drugim tranzicijskim zemljama. Udio prihoda opće konsolidirane države u Hrvatskoj je u razdoblju 1995. do 1999. godine iznosila 50,8 posto BDP-a, a u Bugarskoj taj udio je 33,7 posto, u Češkoj 33,9 posto, u Estoniji 34,2 posto, u Mađarskoj 38,6 posto... Isto tako, zemlja smo s daleko najvećim udjelom poreznih prihoda u odnosu na BDP. Porezni prihodi čine 44,5 posto BDP-a.

G. Drljača

Slovenija i Hrvatska imaju najviše državne plaće

Hrvatska konsolidirana opća država u 1998. godini potrošila je 11,8 posto BDP-a na plaće i nadnice, a u 2000. godini 12,4 posto. U tom pogledu trošimo i dvostruko više nego druge tranzicijske zemlje srednje i istočne Europe. U Slovačkoj na plaće i nadnice konsolidirana opća država troši 7,9 posto BDP-a, u Rumunjskoj 5,5 posto, Makedoniji 8,6 posto, u Mađarskoj 7,3 posto, Bugarskoj 2,8 posto, Albaniji 4,8 posto... Prosjek tranzicijskih zemalja bez Hrvatske je 6,2 posto.

Stručnjaci Svjetske banke ocijenili su zapanjujućim državne izdatke za plaće i nadnice u odnosu na visinu BDP-a.

Međutim, još više zbunjuje činjenica kako se u usporedivim zemljama ne razlikuje značajno broj zaposlenih u javnom sektoru u odnosu na broj zaposlenih u našem javnom sektoru.

Prema podacima iz 2000. godine, od tranzicijskih zemalja jedino su u Sloveniji, Hrvatskoj i Poljskoj prosjeci plaća u javnom sektoru znatno viši nego u proizvođačkom sektoru. U Sloveniji 1,46, u Hrvatskoj 1,40 puta, a u Poljskoj 1,36 puta. Plaće u javnim sektorima umjereno su više u odnosu na proizvodni sektor u Rusiji, Litvi, Letoniji i Makedoniji, a u Češkoj, Estoniji, Albaniji, Bugarskoj i Slovačkoj praktično nema razlika. U Mađarskoj i Rumunjskoj plaće u javnom sektoru čak su desetak posto niže nego u proizvodnom.