Da je ravnatelj policije Ranko Ostojić nekoliko dana uoči početka, kako se službeno naziva, racionalizacije u MUP-u, kojom se 3100 većinom policajaca šalje na čekanje, a 709 drugih djelatnika na burzu, putem medija pokušao objasniti što će se zapravo dogoditi, vjerojatno ne bi bio prisiljen optuživati policijski sindikat da širi uznemirujuće i netočne vijesti i dodatno pojašnjavati ono što je javnost odavno trebala znati. Kao što ni spomenuti sindikat ne bi imao potrebu optuživati »one koji vode MUP« da su ne samo bahati i beskrupulozni nego da su ih lagali do sada, a da lažu i dalje.

A da je kojim slučajem Ostojić ili, na primjer, ministar Lučin, još koji tjedan ranije javno obznanio bilo kakve kriterije prema kojima neki policajci postaju višak, a drugi ne, vjerojatno ne bi ni došlo do blokada pojedinih cesta i policijskih postaja ili prijetnji da će se poduzeti i neke druge akcije. S obzirom na to da je i saborski Odbor za unutarnju politiku i nacionalu sigurnost naložio da ti kriteriji za, kako se to birokratski kaže, zbrinjavanje viška zaposlenih, moraju biti poznati javnosti, nije jasno zašto se to nije i napravilo.

Ta sada već kronična boljka aktualne hrvatske administracije da javnosti nedovoljno jasno ili vrlo loše (a u nekim slučajevima i nikako) predstavlja svoje poteze, i u slučaju racionalizacije u MUP-u, logično je dovela do nerazumijevanja, prosvjeda i razočaranja onih koji su se našli na listama. Zbog tog su se propusta pojavila i pitanja poput onih zašto sam ja na listi a ne i moj susjed, pri čemu se dakako otvorio i prostor raznim spekulacijama. Pogotovo kod onih policajaca koji su to postali početkom devedesetih kada je prihvaćanje hrvatske odore značilo i priključenje borbi za obranu hrvatske nezavisnosti.

Međutim, kada se možda i nužne Vladine odluke počnu valjati po rubovima socijalnog strpljenja dobrog dijela pučanstva, onda je teško naknadnim pojašnjenjima nadoknaditi nedovoljnu transparentnost cijelog procesa. Dodatni je minus u čitavoj priči i činjenica da se sve to događa u trenutku kada je cijela vlada (pa, dakle, i ministar policije) na kolektivnom godišnjem odmoru.