SLOBODNA DALMACIJA

SLOBODNA DALMACIJA

Za gospodina glavnog urednika

VELIKOHRVATI PO MJERI UDBE

Mnogi su ljudi pisali i govorili da će HDZ, poslije poraza na izborima, 3. 1. 2000., nestati s političke scene i raspasti se u više nepomirljivih frakcija.

Zašto su onda svi među njima materijalno stimulirani, kao da smo živjeli u najbogatijoj zemlji svijeta?

Zašto su po istom receptu “široke ruke” materijalno stimulirani i vođe, što otetit što umjetno stvorenih “pravaških” i “demokršćanskih” stranaka, vođe udruga proizašlih iz Domovinskog rata, a na poseban način vođe stranaka opozicije, koji su se na bilo koji način prilagodili lošoj politici vlasti.

Nažalost, kako su godine prolazile tako su i spomenuti vođe, zajedno s ključnim članovima njihovih zajednica, postali svjesni gole istine da nisu nagrađeni za svoje rodoljublje, već su, kao loši ljudi i loši rodoljubi, KUPLJENI za CRNE DANE HDZ-režima, kad su prispjeli teški računi za BANČENJE u unutarnjoj i vanjskoj politici.

Iza umjetne kulise velikohrvatstva, strategiju i taktiku razvitka hrvatskog društva određivali su ljudi kojima je najviše odgovaralo upravo ono što je hrvatskom narodu najviše štetilo. Njihovo svjesno ugrožavanje dostojanstva Domovinskog rata bilo je u funkciji izbjegavanja odgovornosti za nedjela s kraja Drugog svjetskog rata i kroz 40 OLOVNIH GODINA “samoupravnog socijalizma”.

Da toga podmuklog nauma nije bilo, odavno bi u Hrvatskoj došla na red slijedeća i slična pitanja:

Tko je kriv za Bleiburg i Križni put?

Tko je kriv za progone i zatvaranje oko sto tisuća nedužnih pripadnika hrvatskog naroda u razdoblju 1945.-1990.?

Tko je kriv za likvidacije mnoštva hrvatskih političkih emigranata širom svijeta?

Tko je kriv što je šef Udbe za BiH u doba Jugoslavije 1993. postao ministar obrane u vladi Herceg-Bosne?

Tko je kriv što je šef Udbe za Hrvatsku u doba Jugoslavije postao ključni čovjek na hrvatskoj policijskoj akademiji 1991.?

Tko je kriv što je prvi čovjek jugoslavenske Udbe u Beogradu 1990. postao osoba od najvećeg povjerenja nove vlasti?

Tko je kriv što je bivši upravitelj svih logora u Hrvatskoj, u doba najgoreg staljinizma, 1945.-1953., postao predsjednik hrvatske Vlade 1990.?

Tko je kriv što su ključni ljudi izrazito protuhrvatskog Titova režima postali ključni ljudi formalno velikohrvatskog Tuđmanova režima?

Kako su vođe svih neformalnih HDZ-ovih frakcija, kao i vođe ostalih spomenutih stranaka i udruga, uključujući militantne krugove katoličkog svećenstva, znali, ili su morali znati odgovore na spomenuta pitanja, njihova nemirna savjest tjerala ih je na međusobno zbližavanje i složno djelovanje.

U tom svjetlu treba razmišljati o svim nedavnim manifestacijama navodnog velikohrvatstva, uključujući i stvaranje Hrvatskog bloka te svjesni udar na dostojanstvo i viteštvo Sinjske Alke.

Treba, doduše, razumjeti težak položaj ljudi, koji u težnji za bogatstvom i slavom nisu uspjeli uočiti istinu, da su gotovo deset godina Hrvatovali za potrebe najgorih ljudi Titova režima, dok je hrvatski narod još jednom ostao “kratkih rukava”.

Bilo bi, međutim, krajnje tragično kada bi budućnost hrvatskog naroda bila prepuštena u ruke tih ljudi, jer pokušavajući obraniti “dostojanstvo” HDZ-a, isti ljudi pokušavaju spasiti najveću idejnu i političku laž u povijesti Hrvata.

Politička ideja koja je pokušala podijeliti Bosnu i Hercegovinu zapravo je pokušala spasiti imperijalističku politiku Srbije, a time i najgoru i najopasniju imperijalističku ideju u Europi.

S obzirom na ostavštinu HDZ-ove politike, ni njenim prvacima, niti pomagačima ne bi trebalo biti mjesto na hrvatskoj političkoj sceni.

U Splitu, 8. kolovoza 2001.

Mirko Rajčić