Predsjednik Stipe Mesić sa suprugom Milkom od prošloga tjedna boravi na Hvaru, gdje se odmara u Bakarićevoj vili, koju je za ljetni odmor koristio i prošle godine. Njegova kći Dunja već je iskoristila godišnji odmor pa se vratila u Zagreb, dok će se Saša, druga kći, roditeljima tek poslije pridružiti. Tijekom dana, šef države ugošćuje svoje prijatelje, pa smo tako, upravo u vrijeme dok smo za Slobodnu Dalmaciju razgovarali s njim, kod Mesićevih zatekli bivšega splitskog dogradonačelnika Vanju Lopušinskog, koji je s aktualnim Predsjednikom dijelio sobu u domu za vrijeme studentskih godina.

Osiguranje šefa države tijekom godišnjeg odmora je minimalno, pa tako hvarski ljetnikovac nije “opkoljen” tjelesnim čuvarima, već se Mesić odmara prilično samozatajno. Mnogi Hvarani, recimo, uopće ne znaju da je obitelj Predsjednika u Bakarićevoj vili, pa se zato i iznenade kada ga vide na jednoj od gradskih plaža. Predsjednik Mesić kupa se ujutro, nakon čitanja novina, u stalnom je kontaktu s Uredom u Zagrebu, tijekom razgovora za Slobodnu Dalmaciju zvao ga je i njegov prijatelj Silvije Degen, a u šetnji uz more i po vrtu ispred ljetne rezidencije u stopu ga prati osmogodišnji maltezer Fong, kućni ljubimac obitelji Mesić.

Zanimljivo je da prije nitko nije nikoga pitao plaća li ljetovanje, ali moj je stav da se podrazumijeva da svatko plaća svoje ljetovanje, pa tako i ja, za ovaj dio koji sam privatno. Jedinu privilegiju koju imam je da plaćamo samo smještaj, ali i sami pripremamo hranu. Moja žena i kćerke kuhaju.

Pa naravno da stoji više! To su sve podvale, i zanimljivo da je sve to izišlo u javnost kada su iskrsnuli ovi problemi oko Alke; zanimljivo je da se samo mene sada proziva i ispada da samo ja koristim te rezidencije. A ja ne koristim nijednu, osim ove kuće na Hvaru za godišnji odmor. Znam da Aleksandra Kolarić nije s onim izjavama mogla izići sama, pretpostavljam da je to učinila po nečijem nagovoru, jer nema nijednog razloga zbog kojega bi ona u javnost izlazila s takvim informacijama. Ne znam zašto se u to upuštala. I drugi šefovi država koriste rezidencije na sličan način jer imaju osiguranje. Olaf Palme nije imao osiguranje, ali je to platio glavom. Imate svakakvih bolesnika koji bi to mogli iskoristiti. Predsjednik nije samo osoba koja nešto radi, nego je i određeni simbol. Onaj kome smeta taj simbol mogao bi to iskoristiti i zato je potrebno osiguranje. Ja svoju vikendicu nemam, a nema smisla ni da odem u hotel pa da ovi moji iz osiguranja sjede po hotelu, ne bi ni to bilo bolje. Poslije svakog ljetovanja napravit ćemo račun da točno vidimo koliko to stoji. Moga prethodnika, ipak, nitko nikada nije pitao koliko je stajalo njegovo ljetovanje.

Pa, evo, vlakom je u Rusiju doputovao sjevernokorejski predsjednik. Putovao je devet dana, ne znam je li to jeftinije od aviona. Svakako je da ćemo procijeniti kada koje putovanje treba biti ostvareno. Žalostan sam i smeta mi to što, u situaciji kada imamo toliko problema koje trebamo riješiti i kada trebamo sve pametne glave u Hrvatskoj skupiti i opredijeliti se za strategiju razvoja, animirati svoje prijatelje u svijetu, onda jedan za drugim iskrsnu problemi koji nisu ništa drugo nego pokušaj da se Hrvatska ponovno izolira. Kako da drukčije prevedemo te stalne teorije urote protiv Hrvatske? Kao, predsjednik Bush ne može spavati dok nam ne naudi, Clinton je prije vidno gubio kilograme samo zato jer je smišljao podvale Hrvatskoj. Totalne besmislice! Neka onda kritičari kažu s kim to Hrvatska može biti, tko nam može pomoći da aktiviramo potencijale. Čini mi se da su ove posljednje izjave oko Predsjednikova nemorala nečije maslo.

Ne znam. U cilju dobrih odnosa, trebalo bi utvrditi zašto se to radi. Dolazi do pokušaja kompromitiranja Predsjednika, ja imam svoja razmišljanja zašto se to događa, a vrijeme će pokazati jesam li bio u pravu. Treba, čini se, reći da nitko ne koristi rezidencije osim Predsjednika Republike, a onda se nameće zaključak da to treba prodati “poznatom” vlasniku jer će to javnost prihvatiti. Tko će to kupiti, vidjet ćemo.

Za strategiju razvoja potreban je nacionalni konsenzus. Trebamo se dogovoriti što želimo i kako ćemo dalje. Moramo dešifrirati kojim putem ide Europa jer tu pripadamo. Kada najveći umovi ove zemlje to dešifriraju, onda trebamo reći koji su naši ciljevi.

Sigurno da jesmo. Ali, ako idemo tako da svako ministarstvo da svoju strategiju razvoja, onda nemamo pravu sliku jer je to onda strategija radi strategije.

I on se s tim slaže.

Sada postoji jedan prijedlog strategije razvoja, ja ga sada čitam i kada bi se on ostvario, bilo bi sve u redu. Međutim, ta mi strategija nije konceptualno sjela, ne vidim tu Europu.

Jako malo idemo naprijed. Naša je privreda uništena, to ne treba snimati iz zraka, niti su nam za to potrebni analitički pokazatelji.

Hrvatska je preskupa zemlja. Kada smo preuzeli vlast 1990. godine, Hrvatska je imala 14 tisuća policajaca, sada ih ima 36 tisuća. Jasno je da višak postoji, ali to se mora riješiti tako da se ljudima omogući lagani prijelaz na druga zanimanja. Imali smo rat iza sebe i vojsku koja je iznikla u ratu. Sada kada živimo u miru, moramo pripremati vojsku da bude kompatibilna vojskama NATO saveza. U tom smislu imamo višak vojnika, ali moramo ih zbrinuti na određeni način. Tako su se trebala tražiti rješenja.

Sada vidimo da je sadašnja kuna i njezino ubrzano jačanje prepreka da turizam ostvari veće prihode kao izvoz.

Kada je Vlada jednom uspostavljena, a Sabor je prihvatio njezin program, onda tu više, u radu Vlade, stranke nemaju što tražiti. Ne smije postojati dvojna lojalnost. Sada se najednom čekaju odluke malih vijeća i sličnih. Kada je jedan ministar ušao u Vladu, on provodi njezin program i odgovara za njega. Tu se ne može miješati pet trenera. Već sam sto puta ponovio priču o nogometnoj utakmici državne reprezentacije i trenerima iz klubova iz kojih su igrači. Predsjednik Vlade odgovara za svoju Vladu, a ne velika i mala vijeća stranaka! Na žalost, ministri ovise o svojim strankama i njima to dobro dođe jer ne moraju sami odlučivati, već to stranke rade za njih. Ali, tako nema napretka.

Ne. Informacije koje imam govore da građani Sinja i sinjske krajine nisu u tome sudjelovali. To je jedan putujući cirkus koji ide u Dračevac, dolazi u Sinj, onda će se sutra pojaviti negdje drugdje. To su oni koji troše državni novac. Kada bi im se ukinula sredstva, manje bi bilo i njihovih putovanja okolo po Hrvatskoj. Sve što se napuhalo oko Alke, vrlo brzo će splasnuti. Alka je spomen na jednu sjajnu vojnu pobjedu i ona ne smije biti u funkciji dnevne politike, kao što to ne može biti ni moreška. To je dio povijesti i dio folklora i nije Alku trebalo koristiti za dnevnopolitičke svrhe. Gdje Doktor dođe, zna se da trava ne raste, ali on izvuče rep, a drugi stavljaju glavu na panj. Došao je četiri dana prije, kaže da je slučajno bio na večeri s alkarskim momcima, a usta od uha do uha kada se vrijeđa predsjednika države. Sada tvrde da oni s tim nemaju ništa. Ja smatram da Sinjani s tim nemaju ništa, a režiseri su poznati. Napravit će se analiza, vojska će poduzeti ono što mora jer se zna što vojnik smije napraviti, a što ne smije. To je pitanje vojske i u jednoj proceduri to će biti riješeno.

Ako je pobijeno toliko ljudi poslije Oluje, treba se samo zamisliti što bi bilo da ih je više ostalo. Da li bi bilo manje žrtava ili više? Treba prihvatiti da se u ratu puca i ubija. To je činjenica. Ali, ne ubija se dijete i ne ubija se devedesetogodišnji starac. I ne režu mu se prsti, genitalije, nos i uši. Za to se mora odgovarati. Najviše štitimo dignitet Domovinskog rata tako što se krivnja individualizira, onda smo mi sasvim čisti i pred poviješću i pred vlastitim narodom.

Prije svega mi smo imali legalno i legitimno pravo da svoj teritorij stavimo pod kontrolu institucija hrvatske države. To nam nitko nije mogao niti zabraniti niti se na nas ljutiti. Mi smo za Oluju i Bljesak imali legitimno pravo. Koliko nam je saveznička vojska pomogla svojim uređajima i satelitima, to ja ne znam. Ako jesu, možemo im samo biti zahvalni. Tko je tu akciju iskoristio za svoje niske ciljeve da bi se osvetio, on treba odgovarati.

Ja sam samo rekao da ću izvući pouke iz svega što se dogodilo. Predstavnici Alke u Ured predsjednika došli su dva puta i razgovori su bili vrlo korektni i vjerovao sam da će se dogovoreno provesti. Najprije sam mislio da se pokroviteljstvo daje za jednu godinu, ali su me oni uvjeravali da se radi o cijelome mandatu. Bili su vrlo uvjerljivi i rekli su da će to biti samo Alka, bez politike, pa sam pristao biti pokrovitelj. I onaj tko me pozvao da budem pokrovitelj, pa me poslije vrijeđa, i ja također, svi moramo izvući pouke. Vjerujem da će oni naći nekog drugog pokrovitelja, možda Krpinu ili Doktora.

Nisam, i ne namjeravam.

Nisam ni to.

To će sigurno odjeknuti u svijetu. Vidjeli ste da sam se povukao prstom ispod oka. Pa mi imamo institucije ove države, u kojima je i gospodin Tomac, i kroz njih se treba boriti za funkcioniranje ove države. Ako nije zadovoljan institucijom u kojoj radi, ili strankom, onda je najbolje povući se. Kada ja nisam bio zadovoljan s Tuđmanovom politikom, ja sam se povukao.

Namjeravam posjetiti i Izrael i Gazu, tako sam dogovorio prije i s izraelskom vladom, ali i s Arafatom. Najprije ću ići u Egipat pa u Izrael. Želio bih u Gazi provesti više od nekoliko sati pa ćemo vidjeti kako ćemo to organizirati. Nadam se da će mirovni pregovori uspjeti jer je bolje deset godina pregovarati negoli deset dana ratovati.

Vaša putovanja sada su vezana uz zemlje Bliskog istoka i Azije. Imate li Vi neku ambiciju ili ideju da te zemlje zbližite s Hrvatskom na način stvaranja nekoga novog bloka?

Dobro, ja sam tu ljetovao nekoliko godina pa poznajem dosta ljudi.

Objasnite nam onu izjavu iz Umaga da ste Kučanu dali pola mora.

Bila je to krivo prenesena izjava. Kučan je dolazio hodnikom, a ja sam glasno rekao, da me on čuje: Gdje je taj Kučan, daš mu more, a njega nema. To je bila fora. Niti sam ja njemu dao more, niti je on meni nešto dao. Odnose između Hrvatske i Slovenije moramo riješiti na dobrobit naše i budućih generacija, a vidjet ćemo kako će Sporazum o granici proći u parlamentima.

Kada sam pozvan pred Haaški sud, ja sam se odazvao kako bih proveo odluke hrvatskog Ustavnog zakona, koji je HDZ donio. Bio sam dužan odgovoriti na sudska pitanja. Sada Drago Krpina bez srama govori da sam ja tajno svjedočio protiv hrvatske države i njezinih građana. On bi morao znati da sam ja svjedočio u postupku koji se vodio protiv Slavka Dokmanovića, gradonačelnika Vukovara. Ja o njemu ništa nisam znao, ali je Sud zanimalo što sam ja tada kao vrhovni zapovjednik poduzeo da bih spriječio rat.

Dva puta sam izdao naredbu da se vojska povuče u vojarne, a s obzirom da to nisu napravili, izvršen je praktično državni udar. Pred Sudom sam govorio da je gradonačelnik Vukovara došao u to skladište gdje su bili naši ranjenici koji su maltretirani. Dokmanović je došao među njih, ali nije poduzeo ništa kako bi spriječio taj masakr. U međuvremenu su došla četiri mladića Srbina koji su svoje prijatelje izvukli iz tog skladišta. Kako to gradonačelnik nije mogao reći da se ne smije nikoga ni tući ni ubijati? Kada je Dokmanović doznao da ga čeka doživotna robija, on se objesio. Jedino što sam u Haagu rekao o Blaškiću, a to u krajnjoj liniji može potvrditi i on sam, samo što ga nitko ne pita, bilo je da ne znam ništa o njegovu ratnom putu, niti znam njegovu subordinaciju, ali da znam da su mi govorili da se vladao časno. To je bilo sve što sam rekao, ali su se sada krpelji i cmizdravci sjetili mene napadati.

Relativno da. Tu sam sa svojom obitelji, ali i ovdje se ipak obavlja dio posla. Dio tima Ureda je ovdje sa mnom, s Pantovčaka mi svaki dan šalju poštu tako da obavljam i dio posla, ali i odmaram se. Predsjednik države ne može se u potpunosti odmarati, da se isključi iz svoga posla. Odmaram se utoliko što sam sa svojom obitelji, jer u Zagrebu ih gotovo i ne vidim. Kada dođem doma, oni spavaju, a kada odlazim, oni već rade.