Novi list: 10. 08. 2001.
Vlada juri izgubljeno vrijeme
Jelena Lovrić
Reforme ili katastrofa - kaže jučer u jednom intervjuu hrvatski premijer Ivica Račan. Njegova se ekipa redom zaklinje da će reforme provesti, bez obzira na probleme. Hrvatskoj su duboke gospodarske i socijalne promjene nužne. Sadašnja je vlast prije godinu i pol dana dobila mandat na obećanju da će ih provesti. Sada tvrdi da su otpori
ogromni.Je li zaista tako i, ako jeste, gdje su nestale proreformske snage?
Tranzicija ni u jednoj zemlji nije laka i svuda izaziva potrese. Ali u Hrvatskoj nije riječ samo o tome.
Račanova je Vlada, prvo, s rezovima debelo zakasnila. Svi su joj savjetovali da najbolnije poteze povuče odmah - javnost je bila spremna, stisnula bi zube, HDZ je bio na koljenima, općenito se vjerovalo da je Hrvatska na novom početku. Godinu i pol kasnije sve je drugačije - bezrezervne podrške više nema, HDZ se podigao i za ra
zliku od vlasti sada on često nameće igru.Potpredsjednik Vlade Slavko Linić priznaje kašnjenje, ali opravdava: pola se mandata "radilo na dokumentima, pravilnicima, na organizaciji”, dakle papirologiji. Premijer će reći da je zakašnjenje uvjetovano i odnosima u vladajućoj koaliciji. U svakom slučaju, izgubljeno vrijeme nije moguće nadoknaditi, ni do kraja Vladina mandata. Račanov je kabinet u prilici testirati istinitost stare albanske poslovice koja kaže da je najteže trčati za izgubljenim vremenom.
Drugo, Vladini koncepti i praktične mjere u javnosti izazivaju osjećaj da cijena reformi nije pravedno raspoređena, da najviše moraju podnijeti oni koji su najslabiji. Ministar financija Mato Crkvenac, objašnjavajcići pripremljeni paket restrikcija socijalnih prava, izjavljuje da će najveći teret snositi oni s privilegiranim primanjima i mirovinama. Od vlasti, koja je mandat dobila na potrebi da od Hrvatske napravi socijalno pravednu državu, očekivalo bi se ukidanje privilegija, a ne samo njihovo skromno smanjivanje. O tome nema ni spomena. U Hrvatskoj je oko 180 tisuća privilegiranih umirovljeriika, dakle svaki peti je povlastičar. Radnici koji su odradili cijeli radni vijek primaju deseti dio mirovine saborskih zastupnika, U nekim općinama polovica se budžeta, pa i više, sada troši na plaće bivših dužnosnika, koji su pola godine nakon isteka mandata još uvijek na državnim jaslama.
Također se očekivalo da će opljačkano biti vraćeno. Potpredsjednik Linić sada na HDZ-ove kritike uzrujano odgovara da će građani još godinama morati plaćati sve što je bivša vlast pokrala. Izborna su obećanja bila: revizija pretvorbe, povrat iz Hrvatske isisahih milijardi, sankcioniranje lopovluka. Ništa od toga nije napravljeno. HDZ-ovi tajkuni još malo pa ce dobiti puni oprost, pljačka je uglavnom već prešla u zastaru, a račune plaćaju oni koji su od nove vlasti očekivali satisfakciju.
Premijer će reći da je u obračunu s kriminalom pravosuđe podbacilo. Ali upravo to je bio posao vlasti - da osigura funkcioniranje pravosuđa, da sredi državnu upravu, da stvori zakonsku i svaku drugu infrastrukturu za jednu drugačiju Hrvatsku. U tom pogledu napravljeno je malo i kasno. Sada se sve skupilo - i neminovno kresanje socijalnih prava, i otpuštanje prekobrojnih radnika, posebno u policiji, potom i u vojsci, zatim poskupljenja, mirovinska reforma, rezanje dosad uobičajenih zdravstvenih mogućnosti, obaranje ukupne kupovne moći. i standarda stanovništva... Udari su se nanizali, kraja im se ne vidi.
Svojim izabranicima javnost više ne vjeruje, široko je rasprostranjeno uvjerenje da se vlast odnarodila. Tom dojmu pogoduje činjenica da je Hrvatska posljednjih dana zasuta s dvije vrste informacija: s jedne strane slike socijalnog očaja, s druge, čelnici na morskom brčkanju. Drama u državi, a vlast na kupanju, upozorava profesorica Mirjana Krizmanić. Također ukazuje na još jednu činjenicu: dok se vladajući odmaraju, opozicija je, i to ona ekstremna, stalno u pokretu i angažmanu, radi, organizira, animira, buši i vrti... Ne treba se, dakle, čuditi rezultatima.