Vjesnik: 13. 08. 2001.

Sve žešći obračuni SDP-a i HDZ-a: Političke loptice lakše od gospodarskih

Jake snage SDP-a obrušile se na »destruktivne pokušaje HDZ-a da građanima ubije nadu u bolje sutra«, tvrdeći da HDZ želi na vlast bez izbora / HDZ nakon toga zažalio što SDP nije zabranio još 1990. / I jedni i drugi spremno dočekuju političke loptice sa suprotne strane, nastojeći izbjeći one mnogo važnije i neugodnije - gospodarske

ZAGREB, 12. kolovoza - Žestina kojom su se dvije najjače stranke obrušile ovih dana jedna na drugu govori mnogo o spremnosti i SDP-a i HDZ-a da protivničkoj strani ne dopusti skupljanje poena na vlastitim slabostima. No zavidna količina teških riječi, izrečenih previše olako, govori nažalost o činjenici da je i jednima i drugima potrebna suprotna strana kako bi uvijek imali debelo zaleđe za opravdanje vlastitih neuspjeha, jer »neprijatelj nikad ne spava«...

SDP je tako prošloga tjedna okupio jake snage i odlučio stati na kraj stalnom podbadanju iz HDZ-ovih redova te raskrinkati što zapravo stoji iza njegove velike brige za građane. Demantirajući da je vlast »podmuklo, žestoko udarila na standard građana i otišla na kolektivni odmor«, esdepeovci su spremno pokazali da vode računa o odjecima onoga što čine.

Povod za tako žestok obračun s najjačom oporbenom strankom socijaldemokrati su našli u najavljenom »Saboru svih Hrvata« na splitskom Žnjanu, odnosno tvrdnji da iza organizacije toga skupa, kao i nekih sličnih manifestacija u posljednje vrijeme, posredno ili neposredno, stoji HDZ. Ocjenjujući kako je posve neprimjereno i u najmanju ruku neobično da jedna parlamentarna stranka, umjesto u institucionalnom okviru, politička pitanja pokušava rješavati na skupovima, HDZ su prozvali za spremanje puča.

»Očito se po svaku cijenu žele vratiti na vlast, i to bez izbora i birača, i formirati privremenu vladu« grmio je Arlović. Crkvenac je pak ustvrdio da je to »hrvatski Gazimestan« koji je potreban istim onima kojima su potrebne i katastrofične ocjene o hrvatskom gospodarstvu.

Nizom statističkih pokazatelja i pozitivnih brojki SDP-ovci su »tukli« po destruktivnom pokušaju HDZ-a da »hrvatskim građanima ubije svaku nadu u bolje sutra«. I uistinu, te su brojke neupitne, bez obzira što će neki reći da je statistika točan zbroj netočnih podataka. No ono što se vidi, a što su i sami esdepeovci priznali, je činjenica da građani ne osjećaju da su počeli živjeti bolje. Upravo to je ono na što igra i HDZ i naravno da mu nije problem pronaći saveznike u velikoj masi nezadovoljnih. I naravno, kao što bi to učinila svaka oporbena stranka, i HDZ to koristi. S druge strane, nizom podataka kojima su željeli pokazati svu pogubnost 10-godišnje HDZ-ove vladavine, esdepeovci su ocijenili kako HDZ, upravo zato da bi prikrio svoja nedjela, želi sad svu krivicu prebaciti na ovu vlast.

HDZ nakon toga nije ostao dužan, ali umjesto da je argumentima zaoštrio važna gospodarska pitanja, vratio je lopticu na čisto politički teren, tvrdeći da je »SDP pokazao svoje pravo boljševičko lice, zbog čega bi trebalo razmisliti o zabrani djelovanja te stranke«.

Da sve neće ostati na dosad izrečenom zajamčio je Šeks izjavom kako je HDZ 1990. pogriješio »što nije zabranio Savez komunista i njegove reformirane nasljednike«! Uistinu bi bilo zanimljivo znati što bi se dogodilo da je HDZ to tada učinio, ili što bi bilo sa samim HDZ-om da su, kako su neki predlagali, doneseni lustracijski zakoni.

Jedanaest godina kasnije, Šeks uporište za to izvodi iz tvrdnje da je cilj SDP-ova napada na HDZ stavljanje HDZ-a izvan zakona te njegovo proglašenje zločinačkom organizacijom. Začinio je to i opaskom da aktualna Vlada nije vlada hrvatskog naroda nego je u službi MMF-a.

Sve u svemu, HDZ u SDP-ovu istupu vidi boljševički pokušaj vraćanja najcrnjem totalitarizmu i to zbog velikog stupnja panike, jer je polovica mandata prošla, a nikakvih pomaka nema. Pritom se hadezeovci, mudro, nisu osvrnuli ni na jedan podatak koji svjedoči o tome kakve su oni gospodarske rezultate postigli u vrijeme svoje vladavine. O povećanju broja umirovljenika, o izdanim jamstvima, o sanacijama, o privatizaciji - ni riječi. To su, međutim, poprilično neupitni i poražavajući podaci, kao što su »mršavi« i rezultati ove vlasti.

Najnoviji val otpuštanja, pa makar se zvao i restrukturiranje i neraspoređenost, samo je voda na mlin onima koji tvrde da ova vlast čini goleme pogreške. Jasne su Arlovićeve poruke da se reforme moraju provesti, ali i priznanje da su, preuzimajući vlast, podcijenili situaciju. Možda je pretjerano reći da su možda precijenili sebe, no sporost kojom se hvataju u koštac s najkrupnijim problemima mogla bi im se itekako obiti o glavu.

Koliko god je ova vlast bila svjesna da će morati vući nepopularne poteze toliko je, čini se, bila nespremna da ih uistinu, i to brzo, povuče. Kako drukčije protumačiti to da se do polovice mandata čekalo s jednom tako nepopularnom, ali nužnom mjerom, kao što je smanjenje zaposlenih u državnoj upravi?

Zato i SDP-u, čini se, kao vodećoj stranci petorke, dobro dođe prepucavanje sa HDZ-om, kako bi barem malo odahnuo od nezahvalnog tumačenja - zašto se najprije mora napraviti mnogo lošeg da bi na kraju bilo dobro. Što pak donosi jesen i hoće li ona uistinu biti politički vruća, kako najavljuje oporba, ili pak topla u radnom smislu, kako najavljuje premijer, nije ni najmanje nevažno, ali ni toliko zanimljivo koliko se nastoji prikazati. Već nas godinama, naime, »pale« vrućim jesenima, kao da su ostala godišnja doba manje topla i kao da netko još uživa u hladovini.

Ivana Matić