SDP-ova udarna garnitura optužila je HDZ da sprema državni udar. U skorom “saboru svih Hrvata” na splitskom Žnjanu - koji ima namjeru da kraj postojeće, legalno izabrane vlade, formira neku novu – SDP-ove su perjanice prepoznale pokušaj HDZ-a da politiku izmjesti iz institucija, izvede na ulicu, kako bi se mimo izbora vratio na vlast. Metoda ih podsjeća na Miloševićev dernek na Gazimestanu, odakle je najavljeno da “ni oružane bitke nisu isključene”.

S obje strane optuzbe su iznimno ozbiljne. Tko je u pravu?

Nema sumnje da HDZ podržava sve oblike ljuljanja Hrvatske uz pomoć masovki. Ta stranka rezultate izbora lanjskog 3. siječnja nikada nije stvarno prihvatila i stalno ih pokušava revidirati. Kako svoje ciljeve ne može postići demokratskim sredstvima, sve se otvorenije služi onim drugim - od antihaških prosvjeda, uličnog događanja desnila, Sinjske alke do najavljenog žnjanskog “svehrvatskog” saborovanja. To jest scenarij kojim se poslužio i Milošević: legitimitet legalne vlasti osporava se tobožnjom “voljom naroda” s halabučnih mitinga. Ali aktualna vladajuća ekipa ništa dosad nije napravila da onemogući takav scenarij. Neće ni sada. Njene su ocjene o pripremanju državnog udara sasvim u neskladu s onim što poduzima. Izjave su joj dramatične, ponašanje komotno.

Međusobno palacanje zmijskog jezika treba prije svega gledati u svjetlu najave da bi polovicom iduće godine Hrvatska mogla na prijevremene izbore. O izborima u ljeto 2002. godine danas govore i Slavko Linić i Miroslav Tuđman. Žestoka retorika suprotstavljenih blokova teži mobiliziranju vlastitih pristaša. HDZ će do izbora pokušati formirati što širi desni blok, jer samo na taj način može pobijediti sadašnju vlast. Krik i bijes iz te stranke također je svojevrstan oblik stvaranja zaštitnog omotača oko svojih kadrova. Krpina, Šeks i društvo viču do neba, kako bi unaprijed obeshrabrili svako čeprkanje po svojoj prošlosti.

SDP će također vatrenim riječima pristupiti mobilizaciji svojih pristaša. Za vraćanje pokolebanih, raštrkanih i razočaranih glasača nema boljeg načina od plašenja desnim udarom. U tom slučaju - opet će se postrojiti, možda preko volje, bez oduševljenja, ali uvjereni da je biranje manjeg zla ipak nekakav izbor. Nije nevažna ni činjenica da se u takvim prilikama ekonomski i socijalni problemi uspješno mogu pogurnuti u drugi plan. Uostalom, SDP-ov je šef dosad tvrdio da ga desna halabuka jača. Protiv te opasnosti, osim verbalnog vatrometa, ni sada ništa neće poduzeti. Na koncu, sve što HDZ danas radi mnogo je benignije od onoga što je činio u prošlosti. A za to ga više nitko i ne pita.