Dok protivnici globalizacije ne skrivaju oduševljenje činjenicom da MMF i Svjetska banka već drugu godinu zaredom mijenjaju upravo zbog njih nekad sasvim okoštali raspored svojih godišnjih okupljanja, od skeptičnijeg dijela javnosti odmah je stiglo pitanje: nije li cijena koju će 183 zemlje, u čijem su vlasništvu spomenute financijske institucije, morati platiti zbog kraćenja washingtonskog okupljanja, znatno veća od 29 milijuna dolara, koliko je navodno washingtonska policijska uprava zatražila od vlade kako bi »osigurala nesmetani rad delegata«?

Problem, naravno, nije (samo) u novcu. Washingtonska listopadska okupljanja već su odavno prerasla okvire klasičnih financijskih skupova i pretvorila se u središnju globalnu točku za razmjenu mišljenja, mjesto na kojemu su se najvažnije odluke donosile na »neformalnim susretima«, ove godine ugroženima zbog kraćenja skupa, mjesto na kojemu su predstavnici trećeg svijeta barem jednom godišnje imali priliku ravnopravno razgovarati s onima koji u velikoj mjeri određuju smjer globalnih gospodarskih kretanja. Dok je Svjetski gospodarski forum, koji se početkom svake godine održava u švicarskom skijalištu Davosu, oduvijek bio rezerviran za elitu, Washington je, do ove godine, bio mjesto predviđeno za demokratsku raspravu.

Točno je da primjedbe, kako su i MMF i Svjetska banka pod prevelikim utjecajem SAD-a, imaju čvrste temelje u realnosti, točno je i da washingtonska demokratska čavrljanja nisu uvijek dovela do demokratskih rješenja, no ukidanje demokratske rasprave u ime zaštite demokracije nikada nije bio potez koji bi se mogao dočekati dobrodošlicom.