Predsjednik zagrebačkog Općinskog suda g. Đuro Sessa u pismu objavljenom u Večernjem listu 8. kolovoza kaže kako je "... u posljednjih nekoliko godina iz sudova svih razina, iz Udruge hrvatskih sudaca, otišlo na stotine stranica prijedloga rješenja o brojnim problemima u sudstvu, na niz mjerodavnih adresa...". Usprkos Vaših više stotina stranica, moja tužba za ukidanje uzdržavanja mojeg sina, jer je to pravo, prema Obiteljskom zakonu, izgubio u srpnju prošle godine, dakle prije godinu dana, zaprimljena 27. prosinca 2000., u Vašem sudu nije nikoga potakla na aktivnost iako se radi o mojoj umirovljeničkoj egzistenciji. Da se radi o egzistenciji dovoljno govori podatak da mi je bivša supruga, zamjenica županijskog državnog odvjetnika, predstavivši se djelatnici Mirovinskog kao zakonska zastupnica mojeg sina, a sin je punoljetan već tri godine, "sjela" na pola mirovine, jer sudska zabrana na moju plaću još ima vlastitu egzistenciju, iako pravo, koje regulira, više ne postoji.

Ako ja, zbog neučinkovitosti Vas i Vašeg suda, moram živjeti s pola mirovine, zašto ne bi i Vaši suci živjeli od pola plaće, a od druge polovice platite nove suce da pripremljeniji, i učinkovitošću i stručnim znanjem, zamijene neučinkovite, sadašnje. A glede Vašeg prijedloga razvoja učinkovitosti Vašeg osoblja s pomoću "lanaca i kugli oko nogu", neadekvatan je, jer asocira na neplaćenu robovsku ili kažnjeničku radnu snagu, a radi se o debelo plaćenim izabranim i zakletim pravosudnim funkcionerima.

I, na kraju, zamolba g. Sessi: Kako da postignem naknadu štete, koju mi je svojom neučinkovitošću nanijelo i nanosi Općinski sud u Zagrebu, kojem ste na čelu?