GODINU DANA NAKON SMRTI MILANA LEVARA, HAŠKOG SVJEDOKA IZ GOSPIĆA, NJEGOV UBOJICA JOŠ NIJE OTKRIVEN

ZAGREB - Krajem ovog mjeseca, 28. kolovoza, navršit će se godina dana od pogibije Milana Levara, haškog svjedoka čije je ubojstvo pokrenulo niz uhićenja što su rezultirala optužnicom za ratne zločine, počinjene 1991. godine u Gospiću. Njegov ubojica još nije otkriven, iako je ministar unutarnjih poslova Šime Lučin to najavljivao, a ravnatelj policije Ranko Ostojić i obećao.

- Kriminalistički službenici PU ličko-senjske, u suradnji s kriminalističkim službenicima u sjedištu MUP-a, kontinuirano provode krim-obradu teškog ubojstva Milana Levara. O svim utvrđenim činjenicama i prikupljenim obavijestima, izvijestit će se Županijsko državno odvjetništvo u Gospiću. Zbog interesa obrade, još uvijek nismo u mogućnosti komentirati tijek, pa ni sumnje o možebitnom počinitelju, informacija je koju smo na upit o krimobradi Levarovog ubojstva dobili iz MUP-a.

Nakon Levarovog ubojstva, policija je krenula s uhićenjima. U gospićkoj “bajbukani” završilo je više osoba. Najistaknutiji među njima bili su Tihomir Orešković, koji je neposredno nakon Levarovog. ubojstva izjavio: “Boli me k... za Levara!”, te Ivica Rožić, zvan Roka i Bijeli Vuk. Mediji su nagađali da su uhićenja poduzeta u sklopu istrage Levarovog ubojstva, ali ispostavilo se da je ipak riječ o kaznenom postupku zbog smaknuća srpskih civila 1991. godine u Gospiću.

No, MUP-ovi kriminalisti ispitivali su uhićene i o tome. Ministar Šime Lučin malo nakon uhićenja izjavio je kako je jedna od pet osumnjičenih osoba "indikativna za ubojstvo Levara", napominjući pritom da policija još nema dokaza za kaznenu prijavu. Tad je Lučin ustvrdio i kako je jedan od gospićke petorke priznao zločine i optužio sve ostale, što su kasnije demantirali odvjetnici uhićenika. Nagađalo se da je riječ o Ivici Rožiću umirovljenom satniku Hrvatske vojske.

U kasnijim intervjuima, ministar Lučin je spominjao kako je u Gospiću 1997. i 1998. godine bilo 28 eksplozija na različitim objektima, a 22 su bile "kašikare" istog tipa kao i ona što je ubila Levara. Gospićka policija je, u međuvremenu, protiv Ivice Rožića podnijela i kaznene prijave za trinaest podmetanja bombi sa šest mrtvih, u razdoblju od 1996. godina do 1999. godine, dakle nakon što je u Hrvatskoj završio nikad proglašeni rat.

Bombe je, i to “kašikare”, Rožić prema policijskoj prijavi postavljao lukavo i umješno, znao ih je sakriti i u stogove sijena. Meta su mu bili uglavnom Srbi povratnici, a nastradao je i umirovljeni general JNA Milan Miščević. Osim šest usmrćenih, u eksplozijama je teško ozlijeđeno sedam osoba, među kojima je jedan policajac, dok je pet ljudi lakše ozlijeđeno.

Iako je policija ispitala više stotina Ijudi, u istrazi povodom ubojstva Milana Levara počinitelj još nije pronađen. Istraga ratnih zločina u Gospiću, pak, rezultirala je nakon mučnih šest mjeseci optužnicom protiv Tihomira Oreškovića, Ivice Rožića, Stjepana Grandića, Milana Čanića i najpoznatijeg među njima - nekadašnjeg sinjskog konobara, umirovljenog generala i alkarskog vojvode Mirka Norca-Keve.

U svojim pismima objavljenim u “Areni” nakon njegove smrti, Milan Levar je, predmnijevajući opasnost, kao svoje moguće ubojice označio Tihomira Oreškovića i Ivicu Rožića. Za Rožića je ustvrdio da ga je znao pratiti, a jednom mu je prilikom, pisao je Levar, Rožić čak i prijetio ubojstvom, ukoliko zbog njegovog svjedočenja bude morao u Haag. Levar je u tim pismima Ivicu Rožića optužio i za miniranje kuće gospićkog Hrvata Milana Bande, 19. ožujka 1998., jer ga je tih dana više puta primijetio kako se “vozika” tim područjem u plavom audiju stranih registarskih oznaka M:U 5559.

Rožić je, tvrde neimenovani izvori iz MUP-a, na ispitivanju uz detektor laži zaista priznao ubojstvo Levara i zločine u Gospiću, odgovarajući kako se to već uz poligraf mora - da ili ne. No, tijekom pravog ispitivanja, koje može poslužiti kao dokaz, Rožić nije govorio. Za ratne zločine u Gospiću već je optužen na osnovu iskaza drugih svjedoka i optuženika, a što se tiče ubojstva Milana Levara, rezultati poligrafskog testa ne mogu biti prihvaćeni kao sudski dokaz.

Sad, godinu dana nakon ubojstva Milana Levara, teško je očekivati da će policija ikoga osumnjičiti za to. Da je bilo pravih svjedoka, kriminalisti MUP-a već bi ih pronašli, jer su u proteklih godinu dana ispitali nekoliko stotina ljudi, a materijalni dokazi očito su pretanki. Indicije koje upućuju na Ivicu Rožića, a tvrdi izvor iz MUP-a i neki obavještajni podaci, još uvijek su samo indicije i bez dokaza ili počiniteljevog priznanja zapravo ništa ne znače.

Nakon ubojstva Milana Levara neki su mediji izvještavali da je ubijeni bio zaštićeni svjedok haškog suda. Međutim, tužiteljstvo haškog tribunala odmah je poreklo te navode, tvrdeći da je Levar doista bio svjedok i da mu je ponuđena zaštita, ali da ju je on, za razliku od druge dvojice svjedoka zločina u Gospiću, odbio. Navodno nije se mogao pomiriti da bi morao živjeti izvan Hrvatske.

Ni nakon 3. siječnja 2000. godine Milan Levar nije dobio policijsku zaštitu, pa su “novi” obnašatelji funkcija nakon izjave haškog tužiteljstva počeli optuživati stare. Papir s haškim zahtjevom navodno se negdje bio zagubio, a nitko se više nije mogao prisjetiti da ga je ikad vidio.