Građani Zagreba koji su svoj glas na izborima 3. siječnja 2000. dali crveno-žutoj koaliciji Račan-Budiša prevareni su od obojice na nacionalnoj razini isto kao što je Milan Bandić prevario Zagrepčane na lokalnoj razini. Sama obmana nije lokalnih nego globalnih razmjera: Niti je Račanova vlada izvršila detuđmanizaciju u Hrvatskoj, niti je Bandićevo poglavarstvo izvršilo detuđmanizaciju u Zagrebu. Dok Ivica Račan suptilno nastavlja s Tuđmanovom politikom desocijalizacije i nacionalne demontaže, Milan Bandić to radi otvoreno: Zagrebačkom “vojvodi” Bandiću najnormalnije je sjedenje u počasnoj loži Sinjske alke pored Ivića Pašalića i Ante Đapića. Njegovo konstantno druženje s njima poprimilo je već patetične razmjere.

Iako je HSP 1861. prošle godine uputila prijedlog Zagrebačkoj skupštini da se umjesto Trga maršala Tita imenuje Trg žrtava komunizma ili Kazališni ili Sveučilišni trg, a da Zagreb u svakom slučaju dobije jedan reprezentativni trg kao trajno sjećanje na 300 tisuća žrtava jugo-komunizma, Milan Bandić se oglušio na ovaj normalni prijedlog jer u rukavu drži adut da u pogodnom trenutku nenormalno ime trga diktatora Josipa Broza Tita zamijeni imenom diktatora Franje Tuđmana.

Bivši partijski sekretar sa zagrebačke Pešćenice Milan Bandić poznat je po svojim političkim hodočašćima u “Herceg-Bosnu” i druženjima s tuđmanovcima iz HDZ-a. Osovina Bandić-Pašalić-Đapić čini Račanovu vladu nevjerodostojnom te konstatiramo da se 3. siječnja nije dogodila promjena igre, nego su igrači samo promijenili dresove. Zato i danas u Zagrebu ne funkcionira pravna država, socijalna zaštita, stvaranje radnih mjesta i renesansa grada. Stanove u vlasništvu grada i dalje drže pod opsadom od režima zaštićeni tipovi poput Ante Đapića i drugi hadezeovci, dok se gospođe poput Vesne Magličić izbacuju iz stanova kao u Tuđmanovo vrijeme. Nakon prošlih izbora u Zagrebu sada i HNS i Vesna Pusić kao dio vlasti u Zagrebu daju placet takvoj Bandićevoj politici kršenja predizbornih obećanja.

PREDSJEDNIK ŽUPANIJSKOG VIJEĆA HSP 1861. U ZAGREBU