Dnevni osvrt O gospodarskim mjerama Vlade koje vode u ‘bolji život’ piše Gordana Galović

Hrvatska izlazi iz gospodarskih teškoća, ali ti se rezultati još neko vrijeme ne mogu prenijeti na ono što osjećamo kao bolji život, poručuje građanima ministar financija Mato Crkvenac. Slične poruke ovih su dana stigle i od ostalih članova Vlade – dok je vicepremijer Goran Granić ustvrdio da ne živimo ni u kakvoj krizi, premijer Ivica Račan najavljuje da nas do boljeg života čekaju nova odricanja. Potpredsjednik Slavko Linić ističe da upravo nepopularne mjere daju rezultate. U svojim istupima čelni ljudi Vlade nisu zaboravili uvjeriti građane da se ništa što ih udara po džepu ne radi zbog MMF-a. U to će možda i povjerovati baka Kata koja ne može ni izgovoriti puni naziv MMF-a, ali će i te kako poludjeti na uvjeravanja Slavka Linića da je, iako je isto ili čak manje telefonirala nego prije, veći telefonski račun dobila zato što je došlo do promjene u sustavu tarifiranja, a ne zato što je poskupio. A kada još stignu veći računi za struju i plin, baka Kata i ostali građani očekuju odgovor na pitanje kad će osjetiti da žive bolje, a ne odgovore ministra Crkvenca kako su na djelu aktivnosti koje se ne vide. Ako takve tajnovite aktivnosti zaista donose rezultate, rodilje bi vrlo rado da umjesto najavljenih, a svakako vidljivih i još više opipljivih novih kresanja porodiljnih naknada Vlada posegne za metodama o kojima nitko neće ništa znati, dakle onima koje neće ni osjetiti na svojoj koži. I posljednje ispitivanje javnog mnijenja pokazalo je da Vladu koči, ali i spašava ono čega je i sama svjesna - svi su za reforme, ali ne preko vlastitih leđa.

Tako sada radnik u tvornici podržava racionalizaciju vojske i policije kao što je prije nekoliko mjeseci podržavao i kresanje plaća u javnom sektoru, iako bi se oštro borio protiv smanjenja vlastite plaće. Ono čega bi se Vlada trebala početi bojati jest činjenica da gotovo nema stanovnika u državi kojeg nije zahvatila barem jedna od mjera odricanja. Budući da slijedi i drugi krug u kojem nema vremena za rasporede, a neki se čak i ponavljaju, policajac, rodilja i radnik mogli bi stati najednu stranu, a osamljena Vlada će ostati na drugoj.