WASHlNGTON, ZAGREB - Američki magazin Newsweek objavio je pod naslovom "Što je CIA znala" opsežan tekst o Oluji i ulozi SAD tijekom provođenja te operacije, propitujući u tom kontekstu odgovornost generala Gotovine za ratne zločine za koje ga tereti Haag. Posebnu vjerodostojnost članku daje ime njegova autora - napisao ga je Roy Gutman, novinar poznat po otkriću srpskih logora u BiH 1992. godine, o čemu je objavio knjigu "Svjedok genocida", te kao veliki pobornik kažnjavanja ratnih zločinaca.

"U povučenoj vojnoj bazi na hrvatskoj obali Jadrana, bespilotna letjelica CIA-e prešla je pistu i polagano uzletjela iznad visokih borova u opasan zračni prostor. Bio je to srpanj ‘95. godine i novi je sukob bio na pomolu", počinje svoj tekst Gutman, objašnjavajući kako je Milošević osvojio hrvatsku krajinu, granično područje uz BiH 1991., a ‘95. se spremala akcija za povratak teritorija.

"Snimke su emitirane natrag u bazu, analizirane i potom slane u Pentagon. Prema izjavama ljudi iz vrha hrvatskih obavještajnih službi, kopije su bile slane i u stožer hrvatskoga generala koji je zapovjedao operacijom Oluja", tvrdi Gutman. "Te su tajne misije nadgledanja nastavljene još mjesecima, dugo nakon što su hrvatske snage protjerale Srbe u susjednu BiH", navodi se u članku. "One su također prema tvrdnjama hrvatskih sugovornika, bile presudne za uspjeh operacije Oluja. Pred kraj 72-satne operacije, kažu hrvatski dužnosnici, te su fotografije pokazale kako se srpske snage okupljaju za kontraudar. Zapovjednik akcije general Gotovina prikupio je svoje snage na točki srpskog proboja i razbio srpski napad", tvrdi se u članku, uz konstataciju kako će sada ta "uspješna operacija CIA-e" postati ključni argument obrane generala Gotovine.

Uz podsjećanje kako se Gotovina odbio predati sudu, autor navodi njegova odvjetnika Luke Mišetića kako će upravo američki obavještajni podaci biti presudni za slučaj. – On je bio u zapovjednom lancu, ali u isto vrijeme postojao je i drugi par očiju koje su nadgledale operaciju - rekao je Mišetić te naglasio kako nitko iz CIA-e nije uočio bilo kakav problem oko ratnih zločina. - Informacije koje SAD posjeduje važne su za utvrđivanje nevinosti Gotovine - zaključio je.

Sama Newsweekova istraga pokazala je da je suradnja američkih obavještajnih službi s Hrvatskom bila puno dublja nego što je to Washington ikada priznao. Pozivajući se na riječi Miroslava Tuđmana, autori navode kako su Amerikanci osigurali uređaje za šifriranje za svaku regularnu brigadu HV-a. Tuđman im je također rekao da je CIA potrošila najmanje 10 milijuna na prisluškivanje telefonskih razgovora u BiH i Srbiji iz Hrvatske. - Svi naši elektronski obavještajni podaci u Hrvatskoj prenošeni su u istom vremenu u NSA u Washingtonu - rekao je Tuđman za Newsweek, konstatiravši: - Bili smo de facto partneri.

I američki dužnosnici bliski obavještajnim izvorima potvrdili su za američki magazin da je CIA poduzela akciju nadgledanja iz baze pokraj Zadra, u vrijeme i nakon operacije Oluja. Priznali su također "ograničeno dijeljenje obavještajnih podataka s Hrvatskom", iako su, navodi se, dvojica bivših dužnosnika administracije ustvrdila da takvu razmjenu nikada nije odobrila Bijela kuća. Iako američki dužnosnici odbijaju govoriti o uređajima, potvrđuju da je postojala suradnja preko časnika za vezu s Hrvatskom u prikupljanju podataka. No, američki operativci ničim nisu pomogli izvršenje ratnih zločina. "Iako je Amerika znala da se planira vojna operacija, nismo znali da se planiraju kriminalne aktivnosti", ustvrdio je za Newsweek Pierre-Richard Prosper, američki veleposlanik zadužen za pitanje ratnih zločina. Jedan bivši visoki dužnosnik SAD rekao je kako je Bijela kuća imala podatke o incidentima, ali ne i dokaze da su Hrvati krenuli u teror protiv Srba. Autori konstatiraju kako će optužnicu protiv Gotovine biti teško dokazati, a posebno onaj njezin dio koji se odnosi na kumulativni efekt protjerivanja srpskog stanovništva iz Hrvatske. Svakom tko je pratio zbivanja u Hrvatskoj taj se dio čini problematičnim, navode, citirajući bivšeg veleposlanika u Hrvatskoj Petera Galbratiha kako je srpsko stanovništvo otišlo prije dolaska hrvatskih snaga, uz konstataciju: - Ne može se deportirati ljude koji su već otišli. Nije najjasnija uloga Gotovine u egzekucijama srpskih civila, navode autori, citirajući Ivana Zvonimira Čička, koji kaže: "Nisam našao nijedan dokument ili podatak koji bi potvrdio da je Gotovina taj koji je naredio zločine". I Sonja Biserko, aktivistica koja je u Srbiji ispitala na stotine izbjeglica ii krajine, za zločine optužuje paramilitarce, policiju i stanovništvo. Autori navode da se Tužiteljstvo Haaškog suda brani da optužnica protiv Gotovine nije motivirana uspostavom ravnoteže među optuženima. Tekst završavaju citirajući Markicu Rebića: "Ja uvijek ističem da su jedini koji su znali sve što se događalo u Hrvatskoj bili Amerikanci": Kada započne proces protiv Gotovine, neki od tih Amerikanaca, zaključuje se mogli bi biti pozvani da svjedoče o ulozi SAD u jednom sukobu.

- Optužbe protiv Gotovine nisu dovoljno snažno postavljene i mi pokušavamo povesti raspravu u kojoj ćemo reći: "Vi, dečki u Washingtonu, trebali ste znati što se događa. Tada niste viknuli i zato vjerujemo da se i nije puno toga događalo." Ne može se sve sada pripisati tom generalu - pojasnio je dodatno Roy Gutman u trominutnom intervjuu kojim je na Newsweekovoj Internet stranici popraćen tekst o Oluji i američkoj ulozi.

Američka administracija i CIA nisu službeno ni na koji način javno ili tajno pomagali operaciju. Formalno, oni su dali svojevrsno "žuto svjetlo" za hrvatski povratak teritorija, ali u stvari su SAD i Hrvatska u obavještajnom smislu vrlo blisko surađivali, kaže Gutman, i to ne samo na prikupljanju velike količine podataka, prisluškivanjem telefonskih komunikacija, već su Amerikanci u samo vrijeme hrvatske akcije slali svoje bespilotne letjelice.

- SAD ne može jednostavno od svega oprati ruke, cijelo vrijeme skupljati podatke, a na kraju reći "nismo bili tamo" - zaključuje Gutman.

- Postoje američke videosnimke cijele akcije, koje potvrđuju da nije bilo planiranog zločina, a i objavljene izjave u tekstu impliciraju da obavještajci nisu vidjeli masovne ratne zločine.

Mišetić istiće "kako ima dosta materijala kojima se može dokazati o suradnju tajnih službi SAD i Hrvatske", a dođe li do suđenja, Mišetić je kao jednu od mogućnosti pri izvođenju dokaza u korist Ante Gotovine najavio kako će putem sub poene, odnosno obvezujućeg naloga, tražiti da se otvore američki i hrvatski arhivi. No američki izvještaji mogli bi potvrditi zločine nakon akcije. Mišetić kaže da se u tom trenutku otvaraju dva pitanja, od kojih je prvo povezano s činjenicom da nakon 7. kolovoza 1995. Gotovina više nije bio zapovjednik, te da kao vojni časnik nije bio zadužen za kažnjavanje, nego su za to bile zadužene civilne vlasti.