Što takvo pismo može značiti u pravnom smislu, pitali smo odvjetnika Antu Nobila. - Pismo nema nikave pravne važnosti, jer je u procesu jedino dokazima moguće dokazati suprotno - rekao nam je Nobilo. - Problem "Oluje" je u nečemu drugome. Previše je bilo spaljenih kuća (oko 22.000), oko 400 ubijenih civila, a da ne bi mogli zaključiti da je postajao sekundarni i primarni cilj "Oluje". Prvi cilj bilo je oslobođenje teritorija, i to je bilo potpuno legitimno i za to su na neki način svoj pristanak dale i Amerika i ostale velike sile, ali je očito iz državnog vrha bio prešutno odobren i ovaj "sekundarni" cilj, a to je, kako je (Franjo) Tuđman rekao - "da Srbi padnu ispod tri posto, kako ne bi bili remetilački faktor". Naime, na prevelikom teritoriju je došlo do istih pojava - paljenja srpskih kuća. Previše je ljudi tu angažirano, a država ništa nije učinila da to spriječi, smatra Nobilo.

Odvjetnik Željko Dumančić drži da je pitanje posve druge naravi. On kaže da se moramo definirati i prema Domovinskom ratu i prema Haaškom sudu. Dok to ne napravimo, imat ćemo ovakvu situaciju. Hrvatski sabor, odnosno oba njegova doma donijela su Deklaraciju o Domovinskom ratu, i točno je određeno o čemu se radi. Prema tome, ta definicija koja je tada donesena, a odnosi se na agresiju koja je izvršena na Republiku Hrvatsku - ta bi definicija morala mijenjati i odnos Hrvatske prema Haaškome sudu.

- Kada je Deklaracija o Domovinskom ratu donesena, stekli su se uvjeti da se mijenja Ustavni zakon o odnosima s Haaškim sudom, što ćemo kad-tad morati napraviti, zbog toga što optužnica i za Gotovinu i za Ademija ne govori o agresiji na Republiku Hrvatsku, nego o oružanim sukobima u Hrvatskoj. A to potpada pod posve druge parametre međunarodnih dokumenata, odnosno, primjenjuju se posve drugi propisi nego što se primjenjuju kada se radi o agresiji. I dok te stvari ne raščistimo sami sa sobom, uvijek ćemo imati ovakvu situaciju - ističe Dumančić.

Zdravko Tomac tvrdi da bi, ako Haaški sud nastavi podizati optužnice s političkim konotacijama, mogli vrlo brzo očekivati nove optužnice. Premda se nije želio očitovati misli li na političare ili vojnike, očito je da bi, bar na razgovor s haaškim istražiteljima, mogli biti pozvani dužnosnici tadašnje Vlade - od premijera, preko ministra policije, kao i osobe koje su bile zadužene za sektor zdravstva. Jer je, da podsjetimo, iz Den Haaga prije nekoliko godina već tražena dokumentacija o kninskoj bolnici o broju zatečenih pacijenata, o broju pacijenata primljenih tijekom akcije "Oluja", njihovoj nacionalnosti, te o sudbini nakon završenog bolničkog liječenja...