Ivan Jakovčić ima prilično smisla za politički marketing. Kalkuliranje s mogućnošću da se IDS vrati u Banske dvore koristi i njemu i premijeru Račanu. Time se, gledajući iz Jakovčićeva ugla, relativiziraju stvarni motivi ne tako davna istupa istarskih regionalista iz Vlade, a sva odgovornost opet prebacuje na "dežurnog krivca" Budišu. A ukupnom političkom i gospodarskom situacijom uznemireni premijer time pokazuje da je petorka još uvijek poželjan koalicijski partner te da Vlada ipak vozi "u pravome smjeru". Smanjuju se i uobičajene tenzije na relaciji Zagreb - Istra, a u histeričnoj hrvatskoj zbilji ni to nije baš zanemarivo.

No, od intrigantna naklapanja do realizacije takve zamisli ima nekoliko krupnih, gotovo neprelaznih, zapreka. Ponajmanja je ona da se drugi čovjek IDS-a Damir Kajin, poznat po političkoj tvrdoglavosti, oštro protivi takvu stranačkom vrludanju. Ozbiljniji je problem u tome što Jakovčićeva stranka još nije obznanila je li, i u kojoj mjeri, spremna "curiknuti" se oko kontroverznoga Statuta Istarske županije, za koji je zatražila 45-dnevnu odgodu rasprave na Ustavnome sudu. Situaciju komplicira i najnovija radikalizacija IDS-ovih stavova vezanih uz brzu decentralizaciju onoga dijela državnoga proračuna koji se tiče lokalne uprave i javnih službi. Oko toga tek slijedi pravi politički okršaj, koji bi, slutimo, opet mogao završiti nekim IDS-ovim skandalom.

Premijer Račan mora biti svjestan toga da se u svemu tome može otvoriti i slučaj Zlatka Tomčića, predsjednika HSS-a. On je, više od ikoga iz petorke, uložio svoj politički kredibilitet u odbacivanje Statuta Istarske županije. Ako Jakovčićeva stranka ne pokaže dobru volju u korekciji vlastitih stavova, Tomčić će se zacijelo poslužiti IDS-ovim metodama postavljajući ultimatum: ili oni ili mi! A za opstanak koalicije unaprijed je jasno da IDS ni brojem saborskih mandata ni utjecajem ne može zamijeniti HSS. Zato koketiranje Račana i Jakovčića treba promatrati kao neobveznu ljetnu razbibrigu.