Ime Slobodana Langa, nekadašnjega savjetnika za humanitarna pitanja dr. Franje Tuđmana, vezivalo se u javnosti najčešće uz izgradnju nove bolnice u Novoj Biloj.

O tome projektu, njegovim priznavanjima i osporavanjima, razgovarali smo s dr. Langom, koji danas radi u školi Narodnoga zdravlja, a politički je aktivan u Granićevu DC-u.

Na početku rata kod nas pokušao sam ocijeniti koja bi to bila najvrjednija iskustva. Bila je to bolnica na Petrovoj gori, spašavanje ranjenika i "Pismo iz 1920". Na samom početku rata stradanje vukovarske bolnice pokazalo je svu okrutnost rata koji počinje, ali i nespremnost međunarodne zajednice da reagira.

U zimu 1992. godine je u srednjoj Bosni prekid zajedničkog suživota, uključujući i bolnice, bio u tijeku. Zatekao sam tamo 13. prosinca osnivanje bolnice i predložio da se nazove franjevačka, vjerujući odmah da će ona odigrati upravo ulogu bolnice s Petrove gore, tj. biti oslonac i opstanka i dostojanstva Hrvata u Lašvanskoj dolini.

Izgradnjom nove bolnice započela je i mirnodopska obnova i time stanovništvo potaknuto da ne napusti Srednju Bosnu. Na praktičnom iskustvu bolnice iz Nove Bile djelovali smo po cijelome ratnome području, uključujući Kosovo i Srbiju 1999. godine, i zalagali se za bolnice u Čečeniji i Istočnom Timoru, kao što smo na isti način prije dva dana predložili mjere za zaštitu ljudskih prava i zdravlja u Makedoniji.

Ne prestaje funkcija predsjednika

Predsjednik dr. Franjo Tuđman je osobno posjetio Franjevačku bolnicu prilikom svoga prvoga posjeta Bosni i Hercegovini 1994. godine. Kao čovjek bio je dirnut dubinom i snagom njezina rada, a kao predsjednik je odlučio da oda poštovanje ovom radu tako što će Hrvatska donirati najsloženiji civilni mirnodopski objekt - bolnicu. Čovjeka se ne može naslijediti, ali funkcija predsjednika ne prestaje.

Nema niti jedan razlog protiv podrške bolnici. Da sam ja danas savjetnik predsjednika, predložio bih mu da obiđe bolnice na Petrovoj gori i odluči o obnovi, pozove raseljeno stanovništvo poimenice na povratak, a novodošle isto tako prihvati; da u Vukovaru potakne djelotvornu obnovu i povratak svih stanovnika; da otvori Hrvatsku bolnicu u Novoj Biloj i priopći da će zalaganje za "Globalnu bolnicu", tj. za svaku ugroženu bolnicu biti sastavni dio hrvatske i zdravstvene i vanjske politike.

Gospodin Petrisch je negativno komentirao davanje hrvatskog imena. Ime je po državi i dobro bi bilo da i druge države kao prvi poklon nakon svoga osnutka drugoj državi u nevolji poklone bolnicu. Štoviše, bolnici su se pridružile časne sestre iz Španjolske s tamošnjim Domom za starce, a nadam se da će to nastaviti i druge zemlje.

S druge strane, ja sam i Hrvat i Židov i osjetljiv sam kade se ime ma kojeg naroda smatra nepodobnim. Takve su ocjene krupno kršenje ljudskih prava i onemogućavaju provođenje cijeloga projekta potrebne obnove u BiH. Ja bih volio da je bolnicu na Petrovoj gori poklonila Austrija i da se danas zove Austrijska bolnica, ali nije ...

S druge strane, bolnica je odigrala ulogu opstanka Hrvata u srednjoj Bosni. U tom smislu ona je najuspješnija ekonomska ratna investicija.

"Bijeli put" je bila akcija dobra, koja je uspjela. Sve se nastavilo nakon nje. Kada politika, diplomacija i vojska nisu mogle dalje, oko 200 civila, dobrovoljaca sjelo je u kamione i ostvarilo nemoguće. Odmah poslije smrti Ante Vlajića pokrenuli smo zajedno s Muslimanskom zajednicom "Konvoje mira i ljubavi", koji su prekinuli sve zidove i blokade i koji su najveći civilni, međunacionalni ne samo u ovom sukobu, već ’ko zna od kada.

Priča o oružju bi uzela previše prostora za sada, makar je i zanimljiva i poučna. Ukratko, u konvoju je bilo nešto oružja, i za to sam doznao tek prije dvije godine i ispričao sam se Bošnjacima. Ponovno se ispričavam i stidim.

Rješenje nije da stradanje Hrvata dođe do Haaga, već da ga se prekine i da se pomogne i Hrvatima i cijeloj BiH da obnove i ponovno ostvare ljepotu, dobrotu i čarobnost Bosne.