Amerika ne može izbjeći ulogu svjedoka – ili je svjedok zločina ili je svjedok da je hrvatska vojna akcija izvedena na primjeren način. Ne može jednostavno od svega oprati ruke, cijelo vrijeme skupljati podatke, a na kraju reći "nismo bili tamo" - smatra Roy Gutman, dobitnik Pulitzerove nagrade za otkriće srpskih logora u sjeverozapadnoj Bosni. Tekst objavljen u američkom Newsweeku o pomoći SAD-a pri hrvatskom oslobađanju okupiranih teritorija, a posebno podatak da su bespilotne letjelice još mjesecima poslije snimale teren, a nisu zabilježile scene masovnih pokolja ili seljenja grobnica (kao što je to primjerice bio slučaj u Srebrenici), najbolje je što se u obranu Ante Gotovine moglo pročitati otkad je protiv njega podignuta optužnica, ali vjerojatno neće puno pomoći "njegovoj stvari". Amerikanci su prije svega praktični. Teško da će baš ovaj put, ako su takve stvari do sada uspijevali izbjegavati, ispoštovati subpoenu koju im, kako najavljuje, namjerava poslati Gotovinin odvjetnik Luka Mišetić, i isporučiti po njih problematične dokaze. Oni bi to, naravno, morali jer je to njima, na jednak način kao i nama, međunarodna obveza, ali teško je očekivati da CIA-u Sud može prisliti da otvori svoje arhive i to kako bi stala u obranu jednog optuženika za ratne zločine iz Hrvatske.

Svjetski mediji već su spekulirali o odbijanju suradnje američkih dužnosnika, prije svega Pentagona, na otkrivanju mogućih zločina počinjenih tijekom Oluje, a iz slabo dostupnih informacija teško je zaključiti koje su sve dokaze vezane uz akciju oslobađanja Hrvatske Amerikanci dali Tužiteljstvu, odnosno što su spremni ponuditi obrani. - Za odgovor na to pitanje morat ćete pričekati početak suđenja rekao nam je Jean-Jacques Jorris, diplomatski savjetnik Tužiteljstva, potvrdujući ipak kako to ne znači daje Sud "potpuno zadovoljan" suradnjom koju je po tom pitanju ostvario s Amerikom.

Da se samo Ameriku pitalo, hrvatski bi bivši visoki dužnosnici vjerojatno bili optuženi zbog ratnih zločina počinjenih u BiH. Najbolje se to vidjelo u vrijeme pritiska za izručenje Mladena Naletilića Tute Haagu, u čemu je prednjačio upravo SAD, a mada se tadašnja glavna tužiteljica Louise Arbour upinjala dokazati da Hrvatska mora priznati nadležnost ICTY-a nad zločinima počinjenim tijekom i nakon hrvatskih vojnih operacija, SAD tada Hrvatskoj nije prijetio zbog neizručivanja dokumenta koji se tiču Oluje. Bilo je to, naravno, u vrijeme vladavine Slobodana Miloševića. Sadašnjim američkim interesima u regiji ne može škoditi uspostavljanje primjerene ravnoteže u zločinima "svih strana" i u tom im kontekstu samo odgovara da se koji dan nakon izručenja Miloševića Haagu, dizanjem optužnica za zločine nad Srbima amortizira javnost u Srbiji. Nisu oni izabrali da se optuži baš Gotovinu, ali sada će vjerojatno minimalizirati svoju ulogu i Sudu pružiti samo one dokumente koji njih ne kompromitiraju. Iako je glavni plan hrvatske desnice - rušenje Haaga uvlačenjem Amerike - najbolji koji im stoji na rasplaganju, on vjerojatno naposljetku neće uroditi naročito velikim plodom.

Iako se sada teško može, i moralno i politički nadoknaditi propust HDZ-ove vlade da kazni počinjene ratne zločine, kao i propust Račanove vlade u pokretanju postupaka na domaćim sudovima kada na to nije bila direktno prisiljena, u Vladi će se, kako doznajemo, ovaj tjedan ipak okupiti širi skup dužnosnika resornih ministarstava, pravnika i svih koji bi u to trebali biti uključeni ne bi li osmisli strategiju uoči skorog posjeta glavne tužiteljice Carle Del Ponte Zagrebu. Iako sa zakašnjenjem, pokušat će se osmisliti neki akcijski plan i prema Sudu i prema glavnim prijestolnicima kako hrvatske oslobodilačke akcije ipak ne bi ostale tek akcije planiranog etničkog čišćenja Srba. Potrebno je to prije svega zbog svih koji su u Oluji sudjelovali, a nisu postali zločinci, a potom i zbog povijesnih udžbenika.