Vjesnik: 22. 08. 2001.
Manolić: »Nije Haag prvorazredni nacionalni problem«
Svenarodni sabori ili mitinzi ne m
ogu razriješiti krizu u Hrvatskoj / Naš vitalni nacionalni interes je pokrenuti procese gospodarstva. Nije Haag prvorazredni nacionalni problem, jer od toga ne pati 400.000 nezaposlenih, umirovljenici i oni koji jedva preživljavaju / Po svojem političkom djelovanju Mesić ne zaslužuje da ga se stavlja u antinacionalni kontekst / Obavještajne službe nemaju moć koja im se pridaje, kaže ManolićZAGREB, 21. kolovoza - Društvena i politička kriza povod je razgovoru s Josipom Manolićem, političkim analitičarom i p
redsjednikom Hrvatskih nezavisnih demokrata.• Je li najavljen, pa odgođen, svehrvatski sabor na Žnjanu posljedica podijeljene Hrvatske?
- Ima nešto u tome da je posljedica postojećeg našeg stanja. Ali nikakvi svenarodni sabori ili mitinzi ne mogu razriješiti krizu u kojoj se Hrvatska nalazi. To se može samo demokratski, a takvi skupovi to nisu. Oni su odraz politički napetog stanja i zato sa skepsom prihvaćam sve iza čega stoji svehrvatsko, svenarodno. Pogotovo što se iza toga mogu kriti problemi koji se ne žele rješavati demokratski nego naprečac, pod zvučnim imenom svehrvatstva. U tome vidim zamku manipulacije.
• Jesu li skupovi legalan način izražavanja nezadovoljstva?
- U demokraciji je sve legalno što teži rješavanju određenih problema. Mislim da se oko toga ne sporimo.
• Vama to nije sporno. Međutim, Mato Arlović je izjavio da je to državni udar.
- To sigurno nije odmjerena izjava. Kad bih ja govorio o puču ili, bolje rečeno, kad bih i imao informacije da se u državi sprema, onda bih imao u zatvoru stotinjak pučista i tek bih tada govorio o puču.
• Ako je Hrvatska podijeljena, tko ju je podijelio?
- Hrvatsku su podijelili problemi koji u određenom razdoblju nisu adekvatno rješavani. Svi ti naši problemi nisu se rodili odjednom, oni su iz razdoblja kad smo se branili, kad je nacija trebala opstati, ali su i posljedica mnogih postupaka poduzimanih kad nije bilo pravih odgovora. Zato ćete teško naći nekoga tko će vam izravno reći tko je odgovoran za podjelu Hrvatske. I taj zahtjev za svehrvatskim saboro
m došao je iz procjene da smo podijeljena nacija.• Je li ta polarizacija posljedica nemoći vlasti da nađe izlaz iz krize?
- To je točno. Ali ideologizacija je i način pristupa rješavanju nekog problema, kada se traži odgovor na određena pitanja.
• Koji su naši nacionalni interesi oko kojih bi se ideologije morale dogovoriti?
- Naši vitalni nacionalni interesi su kako pokrenuti procese našega gospodarstva. To je jedan od osnovnih problema. Za mene Haag nije prvorazredni nacionalni problem, ne bih ga stavio u prvi plan. Jer od toga ne pati 400.000 nezaposlenih i umirovljenici i oni koji jedva preživljavaju. Haag politički potencira naše probleme i nameće one koji nas ne izvlače iz krize, nego je još više konzerviraju.
• Podgrijavaju li polarizaciju i reakcije i izjave predsjednika Mesića, koji se često ne slaže s potezima Vlade?
- Tu dolazimo do toga zašto se ne slaže. On vidi da je naš gorući problem gospodarski i da na tome treba inzistirati kako bismo krenuli naprijed. Postoji raskorak u utvrđivanju prioriteta politike u rješavanja gorućih problema. Nesporazuma ima i zato što je cjelokupna javnost u predizborno vrijeme bila mobilizirana na problemu gospodarstva i na tome kako Hrvatsku osposobiti za koračanje prema normalnom društvu.
Mesiću dobrim dijelom »pakuju« u smislu da ga se stavlja u antinacionalni kontekst, kontekst sadašnjih političkih zbivanja. Po svojem političkom djelovanju on ne zaslužuje takav tretman, jer je svojim političkim djelovanjem tijekom života pokazao hrvatski politički pristup rješavanju hrvatskog nacionalnog problema, bez ekstremizma i uvijek n
astojeći da to bude po mjeri civiliziranoga gledanja na probleme.• Doprinosi li možda svaranju napetosti i neodgovoran rad obavještajnih službi?
- U nas se pridaje prevelika snaga radu obavještajnih službi, vjeruje se da mogu značajno utjecati na gospodarska i politička kretanja. A one su samo pomoćno tijelo jedne politike i ako je ta politika dobra i realna, onda su obavještajne službe efikasnije nego sad.
• Ali nesporno je da službe oko predsjednika države i one oko Vlade probleme vide različito.
- Da. Tu ima više osobnih nesporazuma nego što bi objektivno bilo razloga za takav odnos. Nema razloga za takvo mišljenje kao što to izgleda.
• Što mislite o ulozi Crkve u sadašnjoj Hrvatskoj? Je li prekoračila svoje poslanje?
- Ne znam u čemu?
• Prigovara joj se politizacija.
- Crkvu prije svega čine ljudi, bez njih nema crkve, a ti ljudi mogu razmišljati kao svaki drugi građanin. I kao organizacija crkva je kroz svoju prošlost i svoju povijest uvijek reagirala, ili bolje rečeno živjela s problemima ljudi. Ti se problemi ne mogu odvojiti od interesa naroda. Mene zato nimalo ne čudi niti smeta to da se Crkva oglasila dokumentom Iustitia et pax. Zlonamjerno je uzimati joj to kao nešto negativno.
Politika vozi starim kolosijekom
• Kako će Hrvatska izaći iz sadašnjeg
stanja?- Taj se izlazak mora temeljiti na konsenzusu o bitnim pitanjima naše politike. Ako je to pitanje našega gospodarstva i rješavanja socijalnih problema, onda moramo organizirati one snage koje su neposredno zainteresirane za rješavanje tih problema. To su, prije svih, zaposlenici, sindikati i znanstvenici. Ne smije se podcjenjivati uloga sindikata.
• Ali ipak politika o tome odlučuje.
- Ona mora dovesti do konsenzusa. Sadašnja oporba troši energiju na rasprave o suradnji s Haagom, umjesto da se koncentrira na ključno pitanje budućnosti i opstanka, a to je gospodarstvo. Ne prijeti Hrvatskoj gubljenje suvereniteta od Haaga, nego od nerješavanja gospodarskih i socijalnih problema i od rasprodaje nacionalnog bogatstva. Sadašnja je Vlada previše vremena potrošila da bi dokazala kako politika HDZ-a u prošlom razdoblju nije bila dobra i nije dala rezultate koje je hrvatski narod očekivao, a u isto vrijeme ta politika vozi istim kolosijekom i rješava nacionalne probleme istim metodama.
S rasprodajom najvrednijeg nacionalnog blaga počela je hadezeovska vlada, a sadašnja je to nastavila. Prodaje se ono što je najvrednije, telekomunikacije, banke, a ne prodaju se željeznice koje su 30 godina u gubicima. Neki dan pročitao sam kako se Vlada hvali da je snizila bankarske kamate na manje od deset posto. Treba joj postaviti pitanje jesu li to realne kamate, je li na takvim kamatama izvučeno kroz strane banke nekoliko milijardi maraka iz našega gospodarstva? Da bi se to spriječilo nužne su sindikalne akcije, ne politikantske, već s inzistiranjem na cijeni rada i ostalim uvjetima, a posebno na odgovornosti za sudbinu zajedničke imovine. To znači i veću participaciju zaposlenika u upravljanju.
Andrija Tunjić