Ni najveći optimisti više ne vjeruju da će Račanova vlada za svog mandata postići napredak kad je riječ o smanjenju broja nezaposlenih. Naprotiv! Vlada, koju kao najjači koalicijski partner predvode socijaldemokrati, našla se u paradoksalnoj situaciji da upravo ona rješenje vidi u rušenju socijalnih prava i stalnom otpuštanju radnika. Ovih dana to su eksplicitno ponovili i čelni ljudi Socijaldemokratske partije najavivši za jesen reformu radno-socijalnog zakonodavstva te istaknuvši kako se socijalna prava moraju uskladiti s mogućnostima hrvatskoga gospodarstva. Nažalost, čelnici SDP-a nisu najavili i mogućnosti ili programe koji bi omogućili povećenje broja zaposlenih, osim tehničkog prijedloga da se iz evidencija Zavoda za zapošljavanje brišu oni koji odbiju posao.

A situacijaje takva da statistički pokazatelji Zavoda za zapošljavanje i u ovim ljetnim danima, kada je zbog sezonskog zapošljavanja logično da se broj nezaposlenih smanjuje, pokazuju da se taj broj povećava. Potkraj srpnja 2001. u Zavodu za zapošljavanje bilo je evidentirano 367,9 tisuća nezaposlenih osoba, odnosno 3000 osoba više nego u lipnju, tj. 20,9 tisuća osoba više nego u srpnju 2000. Gladajući prema regijama i gradovima, uočljiv je još jedan paradoks koji se ogleda u činjenici da je najveći broj nezaposlenih upravo u onim sredinama koje se u Hrvatskoj vode kao najrazvijenije: primjerice, Zagreb (na koji otpada 26 posto od ukupno zaposlenih), Split i Osijek, odnosno Osječko-baranjska, Splitsko-dalmatinska i Primorsko-goranska županija. Dakako, Vlada ima politički logična opravdanja za takvu nezavidnu situaciju, no gradani, od kojih je golem broj nezaposlenih, sve manje žele slušati objašnjenja što se temelje na rastrošnosti i pogrešnoj politici bivše vlasti, odnosno je li bolji Tuđman, Mesić ili Račan.

Vladi se najviše zamjera nepostojanje kvalitetna programa koji bi doista omogućio smanjenje broja nezaposlenih. Ministarstvo za obrt malo i srednje poduzetništvo trebalo je biti nositelj novoga programa zapošljavanja. Međutim, iz Vlade, a još manje ministarstva, uopće nema informacija što je to ministarstvo poduzelo kako bi se ostvario program zapošljavanja. Tako se došlo do toga da se cijeli program Vlade sveo na masovna otpuštanja bez ikakvih naznaka da bi se stanje moglo popraviti. Nažalost, s time su se pomirili i neki ministri koji su otvoreno rekli daje ova vlada zapravo žrtvovana i da ju je dopao najnezahvalniji posao - poduzimanje bolnih rezova koji bi, bar se oni tako nadaju, mogli stvoriti dobre osnove za novi gospodarski uzlet. Jasno je da bi zbog takve politike sve stranke petorke na sljedećim izborima birači mogli kazniti, a prije svega Socijaldemokratsku partiju. Nažalost, alternativa je gotovo nikakva jer sadašnja opozicija, bivša vlast, ne pokazuje da je izvukla pouke iz vremena svoga vladanja kojim su i doveli do ovakve situacije te više od milijun umirovljenika i 350 tisuća nezaposlenih.

Osim objektivnih okolnosti izostanka investicija domaćih i stranih, nepostojanja kvalitetnih programa, ali i dovoljno sposobnih menedžera i gospodarstvenika, jedan od najvećih problema stalnog broja povećanja nezaposlenih jest sitno političarenje i opterećenost visokom politikom političara od najnižih razina do samog vrha. Naime, političari uopće ne žele raditi na nižim razinama i suočiti se s konkretnim gospodarskim i socijalnim problemima jer je očito da je mnogo lakše pretakati iz šupljeg u prazno i davati svoja "genijalna" rješenja o (ne)pomirbi Mesića i desnice ili savjete Budiši kako da konačno postane političar.

Doista bi bilo krajnje vrijeme da posao za koji su dobro plaćeni počnu kvalitetno obavljati te da daju prijedloge, pokreću incijative i stvaraju šire okvire za pojedine gospodarske projekte. Ne treba biti preveliki mudrac ili gospodarski stručnjak pa da se zaključi kako bi se u jednom Gospiću ili Kninu uz malo dobre volje i, naravno, državnih dotacija mogla pokrenuti poljoprivredna proizvodnja koja bi za turističke sezone opskrbljivala gradove na obali. Na drugoj strani, velik je broj nekadašnjih poslovnih prostora u velikim gradovima, kao, primjerice, u Splitu koje zjape prazne zbog birokratskih prepucavanja, gomilaju se gubici, a radnici žive od pomoći i uzalud se nadaju poslu. Neshvatljivo je također da se u trenutku velikih investicija, kao što je gradnja autocesta, broj nezaposlenih povećava. Ne može biti prihvatljiv stav Vlade da je davanjem koncesija za gradnju cesta stranim tvrtkama ona svoj posao obavila i sve prepustila tržištu. Naime, Vlada bi i te kako morala voditi računa u situaciji kada je nezaposlenost jedan od ključnih problema hrvatskoga gospodarstva, tj. osigurati građanima mogućnost zapošljavanja na tim poslovima.

No, čini se da će i ove jeseni glavni problemi biti odnos s Haagom, susjedima (granica sa Slovenijom), (ne)organiziranje desničarskih prosvjeda, a ne suštinski problemi, prije svega nezaposlenost koja bi, nakon završetka sezone i vraćanja na burzu 17.941 zaposlenog, najesen mogla dosegnuti famoznu brojku od 400.000.