ZAGREB - S kakvom će ekipom premijer Račan izići pred saborske zastupnike sredinom rujna, gotovo nitko ne može sa sigurnošću tvrditi. Iz samih Banskih dvora stižu proturječne informacije. I dok neslužbeno visoki Vladin dužnosnik tvrdi kako će rekonstrukcija ministarskih mjesta biti gotovo sigurna, premijer citiran u jednom tjedniku odbacuje mogućnost bilo kakve rekonstrukcije Vlade. Naravno, u to ne uključuje popunjavanje ispražnjenih ministarskih mjesta nakon povlačenja ministra pravosuđa Stjepana Ivaniševića i izlaska IDS-a iz vladajuće koalicije. Ostanak u Vladi ministara iz HSLS-a - prvog političkog partnera socijaldemokrata - pokazalo se, više nije upitan. Naime, sam je Račan u nekoliko navrata ustvrdio kako je kompletna Vlada dobila podršku Sabora.

Visokopozicionirani Vladini dužnosnici, pa i sam premijer, već neko vrijeme namjerno plasiraju različite informacije o mogućim kadrovskim promjenama, ali i vremenu u kojem bi se rekonstrukcija mogla zbiti. Svim tim informacijama naizgled se testira javnost i njene reakcije, a zapravo im je glavni cilj opipati bilo političkih partnera. O njima, više nego o javnosti, ovisi hoće li do rekonstrukcije Vlade doći ili ne.

Početkom Ijeta predsjednik Vlade je gotovo obećao kako će do rekonstrukcije ministarskih mjesta doći na jesen. Već tada bilo je sasvim jasno da će se to razdoblje “utrošiti” za rjcšavanje puno važnijih problema od same kadrovske križaljke. Uz objašnjenje da bi rekonstrukcija, bila ona kadrovska ili modelska, kako se ovih dana govori, oduzela previše vremena i energije potrebnih za provođenje nužnih reformskih zahvata, ona se pred koalicijskim političarima, ali i oporbom koja je žestoko zagovara - može elegantno izbjeći. Račan je vjerojatno na to tada i računao.

Naime, smjena samo jednog ministra u peteročlanoj Vladi izazvala bi potrebu puno dubljih kadrovskih reformi. S obzirom na samu konstrukciju Vlade i činjenice da je svako mjesto u njoj rezultat dugotrajnih pregovora, dogovora i ustupaka, u ovom trenutku Račan ne može dopustiti ponavljanje slične situacije kao i kada je koalicija došla na vlast. Pritom ne treba zaboraviti i da je zemlja danas politički nestabilnija nego prije gotovo dvije godine.

U zadnjem kvartalu 2001. godine, Račanov kabinet ima puno prečih problema za rješavanje od kadrovskih promjena. Državnu kasu čeka ozbiljan rebalans i popunjavanje golemog deficita. Pred Vladom je i otvaranje reformskih procesa u socijali. U vrlo kratkom vremenu treba provesti i reforme u javnom sektoru otpočete zakašnjelom primjenom novog sustava plaća. Sada, pak, te plaće treba uskladiti, smanjiti nezaposlenost te reformirati zdravstveni, školski i mirovinski sustav. Sve su to zahtjevni potezi koji bi i u jednoj stabilnoj vladi izazvali potrese. Stoga i premijer treba dobro razmisliti je li mu isplativije u nužne reforme ulaziti s ovakvim kabinetom koji je ipak pronašao neki modus rada, ili odgadati reforme, trošiti vrijeme, a time i novac za uigravanje nove ekipe.