Goran Granić je potvrdio da je hrvatskoj Vladi stigao zahtjev Haaškog tribunala za dokumentacijom oko aktivnosti vojne i obavještajne zajednice u hrvatsko-bošnjačkom sukobu. Granić je izravno spomenuo dva imena s dugačkog popisa osoba za čije je djelovanje Haag zainteresiran - generala Slobodana Praljka i dr. Jadranka Prlića. Međutim, iz Sarajeva stižu informacije da je Haag zainteresiran za još nekoliko osoba: generale Ljubu Ćesića Rojsa, Stanka Soptu i Zlatana Miju Jelića, te bivšeg ministra unutrašnjih poslova Hercegovačko-neretvanskog kantona Valentina Ćorića.

Međutim, "Slobodna Dalmacija" ekskluzivno saznaje da je na popisu onih za čije je saslušanje ili izručenje Haag zainteresiran čak 120 osoba iz BiH, od čega je 30 hrvatske nacionalnosti. Usto, hrvatskoj Vladi doista stoje na raspolaganju mnogobrojni, raznovrsni dokumenti. Oni se razlikuju po političko-sigurnosnom značenju, i obuhvaćaju dokumente od analiza pojedinih vojnih operacija do neslužbenih i neprovjerenih bilježaka pojedinih pripadnika službi sigurnosti, prvenstveno SIS-a i HIS-a koji su djelovali na području BiH. Ivo Lučić i Miroslav Tuđman su tu opsežnu i bez selekcije sakupljenu dokumentaciju prvo sklonili u Makarsku, a potom prebacili u Zagreb.

Naime, već nekoliko godina nije tajna da je upravo dr. Prlić, kao predsjednik HVO-a, odnosno Vlade Herceg-Bosne, dakle visoki dužnosnik HRHB, potom Hrvatske zajednice Herceg-Bosne i dugogodišnji potpredsjednik HDZ BiH, potpisao naredbu o otvaranju logora u kojima su stradavali ili teškim uvjetima bili zadržavani bošnjački civili ili razoružani pripadnici HVO-a bošnjačke narodnosti. Čak se faksimil jedne od odluka našao u jednom od službenih dokumenata Herceg-Bosne 1993. godine.

Poznato je da je na području Hercegovine i srednje Bosne postojalo više takvih logora. Po teškim uvjetima u kojima su se nalazili pritvoreni Bošnjaci najpoznatiji su Helidrom, smješten na mostarskom aerodromu, i Dretelj, kod Čapljine, nekada najveće skladište goriva bivše JNA. No, Haagu nisu ništa manje zanimljiva događanja u logoru Gabela, Ljubuški i Kaonik kod Busovače. Haaški tribunal je uvjeren da dokumente i naredbe o osnivanju logora u Hercegovini i srednjoj Bosni, koje je, potpisao dr. Prlić, hrvatska Vlada doista i posjeduje, te su točno i poimence i zatraženi. Ako se potvrde ove teze, Prlić bi mogao postati haaškim osumnjičenikom, optužen za ratni zločin i etničko čišćenje. Dok neki i Prlićev odlazak iz HDZ-a i pristupanje Alijansi vide kao sračunati potez kojim se želi izbjeći odgovornost za odluke i zbivanja tijekom 1993. i 1994. godine, Prlić je u svojoj jučerašnjoj izjavi "Dnevnom avazu" potvrdio da je te sporne odluke potpisao.

Valetin Ćorić je tijekom rata bio zapovjednik Vojne policije HVO-a. Haag je zainteresiran za utvrđivanje njegove uloge i odgovornosti u najpoznatijem zločinu koje su Hrvati počinili nad Bošnjacima. Radi se o zločinu u selu Ahmićima, u koje su 16. travnja 1993. godine upali pripadnici specijalnih postojbi Vojne policije HVO-a i tada je masakrirano 116 bošnjačkih civila. Ćoriću se pokolj u Ahmićima stavlja na teret po principu zapovjedne odgovornosti, jer je on bio nadređen Pašku Ljubičiću, zapovjedniku 4. bojne Vojne policije Vitez, Anti Sliškoviću, Tomislavu Vlajiću i Vladi Ćosiću, zapovjedniku specijalne postrojbe "Đokeri" koja je sudjelovala u ahmićkom pokolju. Iako je istina da je u Lašvanskoj dolini postojao usporedni sustav odgovornosti, iako je upitno kako su veze s Mostarom doista funkcionirale, Valentin Ćorić će se morati suočiti s haaškim istražiteljima. Za spomenutom četvorkom, posebno za Ljubičićem, koji je još u bijegu, MUP Hrvatske je prošle godine izdao međunarodnu tjeralicu. Oni su se dugo skrivali na području RH. Već nekoliko godina kalkulira se i imenom Slobodana Praljka. Ovo je prvi put da se s velikom sigurnošću može potvrditi da je Praljak na popisu onih za koje je Haag zainteresiran. No, suprotno očekivanjima, general Praljak ne zanima Međunarodni sud za ratne zločine zbog rušenja Starog mosta, oko kojega se Praljak nekoliko puta eksponirao u javnosti. Uostalom poznato je da je Praljak tijekom sukoba s bivšom JNA i Srbima u Mostaru zaštitio Stari most. Haag je zainteresiran za Praljka kao zapovjednika HVO-a u vremenu početka i kulminacije najtežih hrvatsko-bošnjačkih sukoba, posebice u Mostaru. To je i vrijeme kada su na obje strane počinjeni najžešći ratni zločini nad civilima i ratnim zarobljenicima.

Informaciju da su na popisu osumnjičenika za ratne zločine generali Ljubo Ćesić Rojs i Stanko Sopta prvi je u Saraejvo donio visoki predstavnik UN-a Wolfgang Petritsch. On je u razgovoru s kardinalom Puljićem, nakon njegova povratka iz SAD-a, kazao da se Ćesić izravno tereti zbog, navodne, likvidacije srpskih civila i srpskog časnika majora Lukića. Međutim, za Stanka Soptu Haag ne raspolaže nikavim dokazima, pa je vjerovati da je Petritschova informacija trebala imati tek propagandno-psihološki učinak. Iako bi Soptu predstavnici međunarodne zajednice rado vidjeli u Haagu, jer ga drže zagovornikom ekstremnih rješenja među Hrvatima u BiH, Tribunal za sada prema njemu ne iskazuje nikakav interes.

I na koncu, nije jasno zbog čega Haaški tribunal, navodno, prikuplja dokaze o generalu Zlatanu Miji Jeliću. U vrijeme najtežih hrvatsko-bošnjačkih sukoba Jelić nije bio ni na jednoj istaknutoj zapovjednoj dužnosti. Tek početkom 1995. godine on postaje zapovjednikom Vojne policije HVO-a i sudjeluje u vojnim operacijama Cincar, Južni potez, Oluja. U Oluji su glavninu operacija provodile specijalne postrojbe Hrvatske vojske, a postrojbe Vojne policije HVO-a samo u operacijama osiguranja.