Vjesnik: 24. 08. 2001.

Iskre iz Genove zapalile su antiglobalizam i u Hrvatskoj

Sama činjenica da se o strahovima od globalizacije uopće govori, iako se strahovi još ne artikuliraju suvislo, da se ta tema pomiče od margina prema središtu pažnje, vrijedna je spomena. O argumentima i sadržaju može se i treba raspravljati. Globalizacija se može osmisliti ako se političkim i gospodarskim odlukama »ucijepe« moralni kriteriji

Nešto bitno nedostaje svim izjavama antiglobalista. Ni jedan od njih nije dotaknuo mogućnost da pojam »globalizacije« obuhvaća procese koji se, unatoč dinamici i vlastitoj zakonitosti, daju usmjeriti i oblikovati, da je i »globalizacija« fenomen što ga proizvodi čovjek, dakle može njime i upravljati

ANNA MARIA GRÜNFELDER

Nasilni prosvjedi koji su pratili susret na vrhu država G8 u Genovi nisu uspjeli okupljenim predsjednicima država i vlada najrazvijenijih zemalja svijeta i onima velikih financijskih institucija prosvijetliti svijest.

Jedan dokaz tomu neka bude izjava predsjednika MMF-a prigodom posjeta Hrvatskoj, koja se može označiti matematički točnom i ljudski veoma ciničnom: »Otkazi će omogućiti veće plaće.« Oni jamačno neće promijeniti svoje programsko oruđe protiv digitalnog kapitalizma - povjerenje u moć samoreguliranja slobodnog globalnog tržišta.

No u Genovi okupljena šarena antiglobalizacijska koalicija aktivista za otpust dugova Trećem svijetu, za biologiju i ekologiju, za ljudska prava i protiv dereguliranja tržišta - u svjetonazorskom spektru između katoličkih laičkih udruga, predstavnika redovničkih zajednica do izvaninstitucionalnih političkih oporbenjaka - poprima dimenzije nove Internacionale.

Njezine su iskre zapalile antiglobalizam i u Hrvatskoj, koji ima malo zajedničkog sa sadašnjim prosvjedima s ciljem zaštite dostojanstva nacionalne države. Poželjno je da se budi suvisli antiglobalizam koji reagira na izjave kao što je ona citirana visokog predstavnika globalne novčarske institucije, i koji ima ambicije postati jamcem i odvjetnikom interesa radništva, socijalnog mira, mogućnosti pojedinaca da utječu na te tijekove.

Sama činjenica da se o strahovima od globalizacije uopće govori, iako se strahovi još ne artikuliraju suvislo, da se ta tema pomiče od margina prema središtu pažnje, vrijedna je spomena. O argumentima i sadržaju može se i treba raspravljati.

U Rijeci mladi raspravljaju o globalizaciji u klubu studenata koji nosi ime Jana Palacha (praškog studenta koji se, u znak prosvjeda protiv intervencije Varšavskog pakta u Praško proljeće, početkom 1969., sam zapalio).

Riječki studenti već imaju, čini se, neka pretežito negativna iskustva s »globalizacijom«: da je ona »socijalno i ekološki neodrživa«, da joj se treba suprotstavljati, da odgovor na nju trebaju dati civilni sektor i nevladine udruge, da joj se treba i može parirati lokalnim akcijama »bez ikakvih institucija«.

To »bez institucija« odzvanja i u Zagrebu. Formiraju se »anarhisti« - suprotno uobičajenoj predrasudi o bombašima, bukačkima i inim nihilistima, predstavnik (izdavač anarhističke literature) priznaje (»Novi list«, 12. kolovoza 2001.) da je, po njemu, anarhizam »uvijek bio povezan s pacifizmom i nenasiljem« te da je njihov identitet protivljenje »potrebi države«. Umjesto političke teorije anarhisti kane razvijati »političku akciju«.

Gesla zvuče veoma poznata: protivništvo državi i njezinim institucijama, povik za akcijom i »praksom« bilo je oruđe šezdesetosmaša, koji su se pozivali na Marxa (Filozofi samo interpretiraju svijet; bitno je promijeniti ga!).

»Antiglobalisti«, i u Rijeci i u Zagrebu, naslućuju što izaziva strah od »globalizacije«.

Suština toga straha je realna bojazan da se odluke sve češće donose na razinama i u krugovima u koje je pojedincu nemoguć pristup; da političari, gospodarstvenici, poduzetnici privatiziraju ulaze u međunarodne obveze, a da građanin nema ni stručnosti niti izgleda sagledati posljedice koje osjeća i s kojima se mora nositi.

U Hrvatskoj je strah od gubitka samostalnosti i manevarskog prostora zbog članstva u međunarodnim organizacijama, gubitak radnih mjesta i tradicionalnih međuljudskih veza realna posljedica nestabilnosti radnog tržišta.

Oni koji su pogođeni posljedicama otvaranja hrvatskog gospodarstva stranim poduzetnicima osjećaju da je nedostatak pravila igre u gospodarstvu izravna posljedica globalizacije, da nema dovoljno pravila i zakona za zaštitu pojedinaca od globalizacije.

Sve se čini da država ne može učinkovito nastupiti kao »krotitelj globalizacije«. Nesaglediv razvitak tehnologije i biogenetike, posljedice »globalizacije« za socijalnu strukturu i naposljetku za ekološku ravnotežu i kvalitetu okoliša, samo se sramežljivo dotaknu u raspravama o globalizaciji.

Nešto bitno nedostaje svim izjavama antiglobalista koji su se očitovali u medijima. Ni jedan od njih nije dotaknuo mogućnost da pojam »globalizacije« obuhvaća procese koji se, unatoč dinamici i vlastitoj zakonitosti, daju usmjeriti i oblikovati, da je »globalizacija« fenomen što ga proizvodi čovjek, dakle može njime i upravljati.

Podjednako i Riječani i Zagrepčane misle globalizaciju prepustiti njenoj dinamici, pa spas tražiti izvan i pokraj nje. Oni previđaju činjenicu da je »globalizacija«, odavno, međusobno prožimanje institucionaliziranih i izvaninstitucionalnih oblika suradnje, smanjenje jaza između njih i izravnavanje hijerarhija.

Njihova sadašnja nedoraslost fenomenima globalizacije upućuje na zaključak da su iskustva s globalizacijom, nepobitno točna, empirija, ali ne i zakonitost: ono što jest ne znači da to mora biti i da to mora biti baš tako. Ovaj zaključak i sam nije empirija nego teorija - anarhisti misle djelovati bez nje (?).

U sadašnjim vijestima o »antiglobalistima« nedostaje mi informacija o tome je li »antiglobalizam« samo puka suprotnost ili aktivna »oporba globalizaciji« ili ima samostalnih kreativnih prijedloga za ulogu država s njihovim politikama, gospodarstvima, kulturama, itd. Sve do uvjerljiva odgovora ostat ću pri uvjerenju da se globalizacija može osmisliti ako se političkim i gospodarskim odlukama »ucijepe« moralni kriteriji.

Autorica je doktorica znanosti, radi u Veleposlansvu Republike Austrije u Zagrebu; stajališta iznesena u tekstu ne mogu se dovoditi u vezu s veleposlansvom u kojem je zaposlena