Novi list: 24. 08. 2001.

BIVŠI MINISTAR VANJSKIH POSLOVA MATE GRANIĆ U LJETO 1993. BIO U HRVATSKOM LOGORU U HERCEGOVINI

Dretelj sam posjetio kako bih ga zatvorio

Razgovarao: Boris PAVELIĆ

Bivši ministar vanjskih poselova Mate Granić, današnji predsjednik oporbenog DC-a, za naš list pojašnjava svoje spoznaje o logorima za Bošnjake u Hercegovini tijekom 1993. i 1994.

Ministrom vanjskih poslova postali ste 1. lipnja 1993. Kada ste saznali za postojanje hrvatskih logora u Hercegovini?

- Sredinom lipnja moja me glasnogovornica, gospođa Vanja Morić obavijestila da su vijest o tome objavili New York Times i Washington Post. Odmah nakon toga, istoga dana, vrlo sam oštro razgovarao s predsjednikom Herceg-Bosne Matom Bobanom koji mi je negirao postojanje tih logora. Potom sam dobio informacije od nekih povjerljivih ljudi iz Zagreba koje sam poslao u Hercegovinu, među kojima je bio Slobodan Lang. Slobodan Lang se u proces zatvaranja logora uključio nešto kasnije. Ti su mi izvori potvrdili postojanje logora. Nakon toga je CNN objavio emisiju o logoru Dretelj. Potom sam si dao zadatak da učinim sve kako bi se logori zatvorili.

Kako ste to postigli?

- Najprije sam informirao predsjednika Tuđmana, koji mi je dao podršku u nastojanju da se svi logori zatvore, i da se Mati Bobanu uputi otvoreno pismo. To pismo osobno sam napisao, a predsjednik ga je odmah potpisao. Od Bobana sam zatražio da se najstrože poštuje međdunarodno humanitarno pravo i da se logori raspuste.

Promjena zapovjednika

Kojim je riječima Tuđman komentirao saznanje o postojanju logora?

- Zgražao se. Poslije toga osobno sam otišao u Hercegovinu. Bio sam u kontaktu s Prlićem, koji je u zatvaranju logora odigrao pozitivnu ulogu.

Je li točno da je predsjednik Tuđman, kada su ga obavijestili o logorima, izjavio: “Pa što, i Srbi imaju logore”?

- Ne. Ja to ne znam. Mene je u ovome podržao.

Što je bilo potom?

- Izvršio sam pritisak, i uz potporu predsjednika Tuđmana, uspio da se u Dretelju odmah promijeni zapovjednik. Djelovao sam uglavnorn preko g. Prlića, ali i nekih drugih visokih dužnosnika u vlasti Herceg Bosne.

Postavljen je Tomo Šakota?

- Da. On je jedan od ključnih ljudi koji su odigrali pozitivnu ulogu.

Tko je taj čovjek?

- Nakon što je poslije zatvaranja Dretelja 11 mjeseci bio bez posla, dobio je posao u Ministarstvu vanjskih poslova RH kao službenik u veleposlanstvu u Sarajevu. Nakon što je on postavljen za novoga upravnika, osobno sam otišao u Dretelj i posjetio te ljude. Neke su odmah otpustili, a 600 ih je premješteno na otočić Badiju pored Korčule.

Hrana jednom dnevno

Kada ste bili u dreteljskom logoru?

- Ne sjećam se točno. Negdje u srpnju ili kolovozu 1993. Trebalo je vremena da se taj posjet organizira. Naglašavam da je to u onim uvjetima bilo itekako teško i opasno.

Logor ste posjetili s Prlićem i Šoljićem?

- Da. Obećali su da će odmah zatvoriti Dretelj, i to je u roku od mjesec dana i učinjeno. Zatvoreni su i svi drugi logori osim Heliodroma, kamo je ušao Međunarodni komitet Crvenog križa. Osobito je važno je da su odmah poslije moga posjeta uvjeti u Dretelju poboljšani. Više nije bilo nesigurnosti. Od mene, pak, Prlić i Šoljić tražili su obećanje da će ti Ijudi biti premješteni u Hrvatsku.

Žrtve Dretelja potvrdile su mi da se poslije vašeg posjeta tretman poboljšao, o tome nema spora. Ali, kada ste išli onamo, jeste li znali da je to najgori logor i da se ondje ljudi brutalno muče?

- Čuo sam da je stanje loše, i da je logor nesiguran. Čuo sam da se hrana dijeli jednom dnevno, da su u hangarima visoke temperature, i da je vrlo nesigurno. Druge informacije nisam imao.

Jeste li znali za ubojstva?

- Ne, ali sam saznao da je bilo nestanaka Ijudi. To me najviše i nagnalo da hitno djelujem. To smatram osobnim moralnim doprinosom smirivanju rata i stradanja, usprkos preprekama i doslovnim barikadama koje su mi postavljali.

Logor je bio nesiguran

Tko ih je postavljao? HVO?

- Kazali su mi da su “spontano” organizirane, ali siguran sam da su organižirane od najradikalnijih elemenata. Barikade su organizirane kod mog posjeta Hercegovini radi prolaska humanitarnog konvoja na lijevu obalu Mostara uključujući pokretnu bolnicu.

Kakav ste dojam stekli tijekom samoga posjeta?

- U logoru Dretelj boravio sam oko dva sata. Nisam obišao cijeli logor, nego dvije-tri skupine ljudi i mjesto na kojemu se pripremala hrana. Međutim, nekoliko dana ranije za upravnika je imenovan Tomo Šakota, i stanje je već bilo bolje. Logor je bio potpuno siguran.

Unatoč vašim naporima, u logorima su se dogodile grozne stvari.

- Sasvim je sigurno da su logori bili nesigurni. Ali od trenutka kada sam za njih čuo, pa do sredine kolovoza, kada sam sa Silajdžićem počeo pregovarati o okončanju rata Hrvata i Bošnjaka, najprije sam radio na zatvaranju logora koristeći sav svoj utjecaj ministra vanjskih poslova na političko vodstvo Herceg-Bosne i rješavanju problema prolaska humanitarnih konvoja te cijelog humanitarnog kompleksa. To je tada bio vrlo opasan posao. Primjerice, 4. srpnja u Makarskoj osobno sam organizirao prvi susret Hrvata i Bošnjaka na kojoj su visoki predstavnici Herceg-Bosne i Vlade BiH usvojili makarsku deklaraciju s odlukom o zatvaranju svih logora, oslobađanju svih zatočenika i slobodome prolazu humanitarnih konvoja. Također, u Međugorju sam održao konferenciju za novinare s istim zahtjevima.