Predsjednik HSP 1861, Dobroslav Paraga, uvjeren je kako je od oduzimanja parlamentarnog statusa njegove stranke 1993. godine pod stalnom represijom obavještajnog aparata i kako su on i njegova stranka izopćeni iz elektronskih medija. Potvrdu da se to i dalje događa temelji na činjenici što o njegovoj "Bijeloj knjizi", o ratnim zločinima nad hrvatskim braniteljima, Hrvatska televizija nije prenijela niti jednu rečenicu iako je jedan sat snimala tiskovnu konfernciju HSP-a 1861. Po njegovu mišljenju taj snimljeni materijal, koji govori o umiješanosti tajnih službi za počinjene ratne zločine nad hrvatskim braniteljima, naša obavještajna služba HRT odnijela je nekome drugome na stručnu analizu.

HSP-1861 nastavlja tradiciju izvorne Hrvatske stranke prava koju su utemeljili 1990. godine Dobroslav Paraga i Ante Paradžik na temeljnim mislima Oca domovine dra Ante Starčevića. Stranka je pod njihovim vodstvom donijela Deklaraciju o hrvatskoj državnoj nezavisnosti, utemeljila antivelikosrpsku koaliciju Zagreb-Sofija-Priština- Skoplje-Tirana- Podgorica, aktivno je podržavala jedinstvo Hrvatske i Bosne i Hercegovine, utemeljitelji su HOS-a, dragovoljačkih pravaških postrojbi koje su branile Vukovar, Srđ, Dubrovnik, Vinkovce, Baniju, Gospić, Zagreb, zadarsko zaleđe, Škabrnju i cijelu BiH. Hrvatska stranka prava je nakon ubojstva zapovjednika HOS-a generala Blaža Kraljevića po izravnoj Tuđmanovoj naredbi, oduzeta, Paraga uhićen, a na čelo stranke instaliran je do dana današnjeg Tuđmanov agent i HDZ-ov satelit Ante Đapić, čiji je djed kao pravoslavac zbog kriminala pobjegao 1910. godine iz okolice Sinja u Livno.

HSP-1861 zahtjeva putem Bijele knjige hitno otvaranje istrage od Državnog odvjetnika Radovana Ortynskog protiv ključnih protagonista naredbi o fizičkim likvidacijama hrvatskih branitelja i civila kako bi se oslabila hrvatska obrana, onemogućilo priznanje Hrvatske ili izazvalo sankcije protiv nje i ojačala agresija Beograda na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Ukoliko odvjetnik Ortynski ništa ne poduzme, HSP-1861 prijaviti će njega, sve naredbodavce bivšega režima i krvnike hrvatskih branitelja i civila Međunarodnom kaznenom sudu za ratne zločine u Den Haagu.

- Ja vjerujem i nadam se da se Haaški sud bude pridržavao svoga Statuta, da neće podlijeći instrumentalizaciji što je uostalom i glavni razlog što je i osnovan budući da su naši nacionalni sudovi, uglavnom bili proteklo desetljeće politički instrumentalizirani, bolje reći blokirani i nisu obavljali svoju zadaću i ustavnu ulogu i dužnost. Nadam se da se to neće dogoditi i da Haaški sud neće postati kopija nacionalnih sudova. Naime, krivnja i zločin se moraju ustanoviti u ratu temeljem, danas se to zove zapovjedna odgovornost, ja bih rekao odgovorni ili najodgovorniji za izbijanje rata su političari, oni koji su na čelu države i vlada koje su došle u rat. Kad se već ratna opcija koristi u međudržavnim odnosima, tu se mora uvijek ukalkulirati i vjerojatnost ratnih zločina, njihovog pojavljivanja kao dio plana što sam duboko uvjeren bio ukalkuliran u velikosrpski program osvajanja tuđih teritorija i anektiranja drugih država. Ili se događa mimo zacrtanog plana, ali tada su pravosudna tijela tih zemalja dužna te stvari rasčistiti da ne bi na kraju došlo do kolektivne odgovornosti za te zločine.

Dopuštam da se može steći dojam građanskoga rata, ali ipak gledam to u skladu s pravnim načelima i načelima kaznenog zakona da ti zločini ne zastarjevaju. Žalosno je da to ide polagano i da se na kraju stječe dojam da su zapravo svi krivi. Haaški sud prema onome što je bilo proklamirano utemeljen je da se sudi glavnim počiniteljima ratnih zločina u nekadašnjoj Jugoslaviji i Ruandi. Ne možemo zanemariti činjenicu da je u ovom trenutku inicijator i inspirator, politike koja je u sebi imala uprogramiran ratni zločin kao sredstvo za postizanje cilja sada momentalno u ćeliji. Dugo je trebalo i predugo i mnogi su izgubili nadu i vjeru da će se to dogoditi. Ipak se dogodilo. Cijelo vrijeme sam vjerovao da će Milošević biti uhićen ili likvidiran. Međutim, ako se ide u širinu pa se počnu tražiti i prozivati vojni zapovjednici, kao primjerice hrvatski generali, nekorektno je ostaviti Hrvatsku na cijedilu i dopustiti u ovih sedam osam godina da se haaško tužiteljstvo kao jastreb zalijeće u kokošinjac i grabi sada malo ovoga, sada malo onoga. Jednostavno treba svesti stvari na to i reći, kad su u pitanju ratni zločini i eventualna upletenest za njihovo činjenje, da je riječ o nekoliko slučajeva i da treba ići od vrha. Dakle, to se odnosi na cijelu plejadu premijera koji su bili na čelu hrvatskih vlada. Oni su svjesno, planski, programirano stvari zataškavali, kad je u pitanju Gospić, kad je u pitanju Medački džep, kad je u pitanju Pakračka poljana. Oni su na mjestima na kojima su bili, a to su najodgovornija mjesta, bili dužni da narede, da napadnu, da osposobe hrvatsko pravosuđe. Oni ne mogu reći kako nisu znali, kad smo svi mi to znali. Još 1991. znali smo za Gospić.

Franjo Tuđman, Franjo Gregurić, Josip Perković, Gojko Šušak i Josip Manolić su samo neki od njih. Znate li što su neki od njih učinili? Umiješani su duboko u likvidacije u slučaju Gospić koji uopće nije bio potreban i koji je potpuno isfabriciran. Gospić je bio napadnut izvana. Četnici su pobjegli iz Gospića. Ako je u Gospiću i bilo petokolonaša bili su pod prismotrom i znalo se tko što radi, jer su u podrumu bili, dakle nisu mogli ništa. Ali nekome je planski trebao pokolj Srba tjedan dana nakon što je Hrvatska donijela Deklaraciju o raskidu svih državno pravnih veza s Jugoslavijom i proglasila nezavisnost. Osmoga listopada 1991. stupila je na snagu odluka Hrvatskoga sabora od 25. lipnja 1991. o definitivnom raskidu s Jugoslavijom. Zbog toga što je Hrvatska očekivala priznanje u roku od tjedan dana panično se radilo nešto, u toj petoj koloni, u hrvatskoj obavještajnoj službi i u nekim drugim segmentima ministarstva obrane, radilo se na bilo čemu što će isprovocirati protiv Hrvatske međunarodnu reakciju. I smišljeno je to. Kad vi razgovarate s nekim, s Oreškovićem recimo, on kaže mi smo dobili nalog iz Zagreba da te i te treba maknuti. A nitko sad ne pita, ni na sudu ne pitaju, a tko je to iz Zagreba? Od kud je stigla ta naredba. Gospić je sto posto bio zavjera da se onemogući priznanje Hrvatske, jer se već nakon nekoliko dana u cijelom svijetu saznalo za ubijene Srbe. Netko se jako potrudio da se preko noći sazna da je u Gospiću likvidirano 60 - 80 ljudi i da se Hrvatskoj u međunarodnoj zajednici opet u svijetu pripiše anatema poražene vojske iz drugoga svjetkoga rata, da se sve one etikete, koje su inače bacane na Hrvatsku, osnaže i da to bude jedna velika prepreka za priznanje Hrvatske, da se praktično u neku ruku legalizira agresija na Hrvatsku.

Ja bih rekao da on sam postupa kao utopljenik koji se hvata za slamku spasa. Naime, njegove nedjelovanje kao osobe koja je godinama bila na čelu opozicije, njegovo neprozivanje za te stvari bivše vlasti, u bilo kojem smislu. On ne može nijednom činjenicom dokazati da je on djelatno zahtijevao da se te stvari rasčiste, da se ne bi danas sutra, pa konačno kad on dođe na vlast, preuzme vlast, našao u klinču. Svima je bilo jasno da će nakon formiranja Haaškoga suda 1993. neminovno biti ispostavljen račun na ovaj ili onaj način. U tom smislu njegova je ogromna krivica što je paktirao u toj šutnji i u tom guranju problema pod tepih. Račan se sada postfestum hvata za čudne formulacije unutar same optužnice protiv Ademija i Gotovine. Držim kako su te optužnice poslane na krive adrese. Razumljivo je da je javnost zbog toga revoltirana jer su optuženi ljudi koji uopće nisu krivi ili su najmanje krivi. Uopće pravi ljudi nisu prozvani ni optuženi, dapače pravi krivci su debelo u hladovini i sakrili su masu dokumenata koji ih terete. Gledajte, teško je nekome s imenom i prezimenom to i to reći. Oni svi šute kao kurve da ne bi zapravo preuzeli teret odgovornosti. Zašto bi Gotovina koji je tri dana vodio operaciju odgovarao za nešto što se dogodilo dva ili tri tjedna poslije. Zašto bi on za to odgovarao, pogotovu ako on može pokazati naređenje koje je dobio i proslijedio ga dalje. Kao što je Blaškić potvrdio da je naređenje za istragu u slučaju Ahmići proslijedio. Kad je on to učinio rekli su mu: to je sad u rukama vojne policije i u rukama obavještajnih službi to se tebe dalje ne tiče. Sad nitko od tih tajnih službi i njihovih glavnih ljudi ne odgovara ništa, a Blaškić je dobio 45 godina zatvora. To je krajnje nepošteno i pravno krivo.

Vojni zapovjednici ama baš ništa na svoju ruku nisu ni radili: nit su pokrenuli vojsku, nit su išli u akciju, nit su oslobađali na svoju ruku, nit su se povlačili na svoju ruku. Niti su oni mogli voditi istragu na svoju ruku, niti su oni mogli osposobiti pravosudni sustav i u ono vrijeme vojno tužiteljstvo i vojni sud da rade svoj dio posla.

Ja znam da je Šarinić dao garanciju UNPROFOR-u za Medački džep 93. Toga dokumenta možda ima, a možda i nema. U to vrijeme Šarinić je bio ravnatelj Ureda za zaštitu ustavnog poretka. Meni je poznato tko su bili zapovjednici i koje postrojbe su sudjelovale u operaciji Medački džep. Uostalom, Bobetko ih je spomenuo u svojoj knjizi. Poznato je kako se operacijom u Medačkom džepu dogodila taktika spaljene zemlje i kako se to zbilo nakon potpisivanja sporazuma o povlačenju Hrvatske vojske: kako je došlo do razaranja hrvatskih sela sa srpskim stanovništvom koja su bila uporišta velikosrbima za napad na Gospić. Sad se tu postavlja pitanje krivične i moralne i odgovornosti. UNPROFOR-u za tu operaciju nije jamčio vojni zapovjednik, njima je svojim potpisom u ime Hrvatske vlade jamčio Hrvoje Šarinić. Kako je onda moguće da za to odgovara general Ademi? Prošlo je osam godina a hrvatsko prasvosuđe nije ustanovilo i rasčistilo tko je prekršio garanciju koju je Šarinić dao UNPROFOR-u. Budući da to nije učinjeno, Šarinić prvi odgovara svojim imenom jer je dao jamstvo da će se vojska u miru povući. Što on to jamstvo nije ispunio i to što nitko nije odgovarao za prekršaj toga sporazuma, to je stvar Vlade. Pa ne mogu vojnici voditi sudske i pravosudne presude. Uzmite usporedbu Haaškoga i Nurnberškoga suda. Da je Nurnberški sud uzeo načelo suđenja po zapovjednoj odgovornosti po njemačkim jedinicama, mislim da niti danas ne bi završio sa svojim radom. Po ovome receptu suđenja stražara, zapovjednika onih koji su bili u logoru tomu nikada kraja. Nisu se u Nurnbergu našli vojnici, sudilo se političarima, sudilo se 22-ojici najodgovornijih. I zato mislim da je tragično što je Hrvatska te stvari prepustila haaškome sudu. To smo mi morali rasčistiti zbog nas samih, zbog pravnosti, pravednosti, zbog Hrvatske kao države.

U Ustav Republike Hrvatske stavljen je institut referenduma kojeg može zatražiti 10 posto hrvatskih državljana. Kad je Stožer za obranu digniteta Domovinskoga rata skupio četristo tisuća potpisa, Vladi je preostalo jedino to da provjeri njihovu autentičnost i ako su oni pravovaljani morala bi raspisati referendum. Formalno pravno ona to ne može izbjeći, osim da protustavno nastupi. Mene više brine točan sadržaj onoga što su Čondić i Stožer svojom peticijom zatražili. Nije mi jasno kako oni u tom referendumu traže da se hrvatski branitelji izjednače s pobjedničkom vojskom. Kojom to vojskom? Je li vojskom iz 45.? Desetim korpusom kojem je bio komesar Franjo Tuđman? Onom koja ja poslije rata u Zagrebu likvidirala između 14-16 tisuća ljudi. Onom koja je muftiju Ismeta efendiju Muftića objesila na današnjem Trgu žrtava fašizma, strijeljala na Vojnom sudu evangelističkog biskupa dr. Filipa Poppa, razapela patrijarha Germogena u Pravoslavnoj crkvi. Uz vjerske poglavare ubila je i petsto svećenika. Ljudi o tome ne znaju puno, jer se o tome ne želi govoriti. Petsto svećenika su maknuli, ubili su nekoliko biskupa. Ubili su dr. Josipa Carevića, Janka Šimraka i Tomu Severovića, biskupe katoličke i grkokatoličke, a za Stepinca se zna što se dogodilo. Ali ubili su i pacijente koji su ležali u bolnicama. Kad su došli osmoga maja 1945. u Zagreb pobjednici su ispraznili iz bolnica tisuće ranjenika. I ti bolesnicu su završili u nizu jama.

Sad meni nije jasno što onda to Čondić traži? Kako može tražiti da se s njima izjednači? Želi li opravdati Haaške optužnice za sebe i branitelje? Oni iz 1945. g. su činili teške zločine, i to ne za uspostavu slobode, demokracije, već za uspostavu teške tiranije i diktature prema kojoj su i fašisti bili, neću reći manje zlo, ali s manje žrtava nego komunizam. Meni je to izjednačavanje neshvatljivo. Pobjednička vojska itekako može biti kriva za ratne zločine. Primjerice, bacanje bombe na Hirošimu, zločini u Vijetnamu, Staljinovi zločini itd.

Čini se kako je ova vladajuća garnitura došla na vlast bez ikakvoga programa. Prepustili su da stvari idu stihijski i sada gase požar kad ga je vrlo teško kontrolirati. Otpuštanje ljudi iz policije rješenje je na vrlo kratke staze, kratkoga daha, prodavati javna poduzeća, davati koncesije na velike objekte i građevinske zahvate. Smatram da svojom nesposobnošću nisu pokušali, ili nisu znali, pokrenuti Hrvatsku iz gliba. Kako izvući Hrvatsku iznutra, kako vratiti naš kapital koji je izvan Hrvatske. Koliko su oni kratkovidni govori i primjer kad je na poziv Vlade u travnju mjesecu prošle godine došla ekspertna grupa financijaša iz Georgije za otkrivanje opranoga novca iz Hrvatske. O tome su razgovarali s Mesićem, Račanom i Tomčićem, kazavši im da mogu otkriti do osamdeset, ako ne i sto posto, sredstava iz pojedine zemlje. Otkriti gdje su ukradena, isisana, kako su prebacivana, prana i gdje. Isto tako su im rekli kako je to dugotrajan postupak, ali i kako se novac vraća u zemlju. Naveli su Filipine kao primjer. I ova naša trojica su rekli da je to njima preskupo. I zbog toga se do dan danas niti jedan dolar nije vratio u Hrvatsku. A mi nemamo čovjeka ni organizaciju koja je kadra to vratiti.

Otkazi u policiji, vojsci, ukidanja prava braniteljima, štrajkovi, rasprodaja banaka, strateških kompanija, sve je to posljedica nesposobnosti ove vlasti. Račan nije stvorio nužne pretpostavke da bi mogao riješiti to naslijeđeno stanje. Tuđman je nagomilao golemi birokratski aparat i vojni i policijski. Ljudi iz svijeta su se s pravom zgražali kad su čuli koliko mi imamo ljudi u vojsci i policiji. Međutim, nije rješenje, zbog toga što prethodno ništa nije napravljeno, sada za vrijeme godišnjih odmora davati otkaze i bacati ljude kao pse na ulice. To nije rješenje. Ravno zločinu je nedavni primjer kad su ženu s dvoje djece bacili van na ulicu zbog čega je član naše stranke Franjić izvršio suicid. On je bio vukovarski branitelj. On je dao život ne mogavši podnijeti nepravdu da se žena sa dvoje djece baci doslovce na cestu. To je ono što oni sada rade i s policijom. Mora se djelovati preventivno da se izbjegne nečije poništavanje ličnosti, nečijih temeljnih prava na rad, prava na plaću. Račanova vlada je dala ovlasti najnižoj političkoj razini da odlučuje o policijskim otkazima. Načelnicima policijskih stanica, uprava da na sebe navuku udar, opravdano revoltiranih ljudi koji su bili deset i više godina u policiji i koji sada preko noći trebaju završiti na cesti. Hoću reći kako je sve to posljedica nesposobnosti ove garniture. Da je ona oživjela privredu nama ni policajci ne bi bili višak, pogotovu zbog kontrole granica i okruženja Hrvatske u kojem se ona nalazi. S obzirom na ogromnu transverzalu koja ide od zemalja istočne Europe, Rusije, Srednjeg, i Bliskog istoka, Azije, Hrvatskoj je možda potrebno još više policajaca. Hrvatska nije tim zemljama samo za drogu i oružje nego i transverzala za prebacivanje stotinu tisuća azilanata godišnje. Bez čvrste policijske kontrole u spomenutim okolnostima Hrvatska neće postati jedna ravnopravna europska zemlja.

Oni nisu povukli radikalne poteze 3. siječnja i izgubili su trku, oni su se izgubili, oni su potrošeni igrači. Iako su oni toga svjesni samo se hvataju za glavu i traže alternativu. Račan ili nije imao znanja ili odlučnosti, a ono čega se ja najviše pribojavam da je to tajni pakt s bivšom vlašću. Nije riješio pitanje pretvorbe, vratio i nadoknadio kapital koji se slio u ruke nekolicine ljudi koja zapravo upravljaja i kunom i imovinom ove zemlje.

Račan gasi požar na najgori mogući način, tako da na njega lije ulje. Smatram da oni nisu bili spremni, niti je Račan očekivao da preuzme vlast. Molili su Boga da se to nikad ne dogodi. Bio je sretan devedesete kad je izgubio vlast. Na kraju ćete vidjeti kako je sve to bio dogovor: kako je vlast bila predana Tuđmanu i kako je sve to bilo unaprijed pripremano i dogovarano. Upravo takav izborni zakon bio je devedesete po kojemu je HDZ trebao dobiti relativnu većinu i po kojemu SDP gubi izbore. Račan nije bio sretan što ponovno uzima vlast u svoje ruke. To je viša sila, Tuđman je umro i on se višom silom vratio na vlast. Potpuno nespreman. On nije ništa učinio, ni reviziju, a kamoli poništenje pretvorbe izvršio. Račan nije vratio opljačkani kapital u Hrvatsku. Dopustio je da i kapital koji je bio u rukama države iscuri prodajom naših banaka strancima. A banke su temelj svake kapitalističke zemlje za privredu, za oživljavanje privrede. Račanova vlada nije oformila centralnu banku koja bi bila korektiv na tržištu novca i koja bi privrednim bankama postavljala uvjete: snižavala im kamate da one ne mogu, zadržavati kapital kod sebe i transferirati ga preko granice nego ga investirati u privredu. Neshvatljivo mi je da Račan u godinu i pol dana nije pokrenuo zamašnjak te privrede. Umjesto toga bavio se restrukturiranjem javnih poduzeća i stečajevima. Željezarom Sisak primjerice. Dopustili da ona umire i da Hrvatska u ovakvom okruženju ostane bez zadnje željezare. Pa to je katastrofa. Nek se sutra neki vrag ovdje dogodi bit ćemo kao Makedonci. Nećemo moći sami proizvoditi oružje, a neće nam ga nitko htjeti prodati. Ne daj Bože da se to uopće dogodi. Kad je Slobo otišao u Haag svi su rekli rata više nema, a on u Makedoniji bijesni i ne zna se uopće što se tamo može dogoditi. Tko će ući u taj rat? On može dovesti do raspada NATO-a. Tamo su interesi Grčke, Turske, Bugarske, Rusije...

Navest ću samo jedan primjer. Prošloga ljeta je vodeća lobistička kuća u Washingtonu, koja zastupa Microsoft i Billa Gatesa, predložila Mesiću i Račanu sastanak oko ulaganja američkoga investicijskoga kapitala u strateške grane hrvatske privrede. Oni su znali dva tjedna prije Mesića i Račana datum kad će oni biti u Bijeloj kući kod Billa Clintona. Predložili su im sastanak isključivo zbog moga poznanstva s tim ljudima. Tri tjedna su oni probali aranžirati susret Mesića i Račana s njima za vrijeme njihova boravka u Washingtonu i izložiti im projekte i pokrenuti taj ciklus investicija u Hrvatskoj. Ova dvojica se nisu ni sastali s njima.Smatram kako je to neoprostivo, jer oni jako dobro znaju u kakvoj je Hrvatska krizi i što je bilo po odlasku HDZ-a i Tuđmana. Znali su da je to prilika da se pomogne Hrvatskoj. I sada pazite ovo: sada se Đinđić sastaje s Gatesom i govori o tome kako trebaju u Beogradu instalirati europsko sjedište za tu visoku tehnologiju.To je strahota, a Mesić i Račan se nisu niti htjeli sastati s Gatesovim predstavnicima.

Za političare ne postoji riječ odgovornost. Kad se predstavnike Vlade pita što su radili sto dana, oni odgovaraju naš mandat je četiri godine. Za sto dana se moraju pokazati neki strateški koraci. Ako u prvih sto dana u u zemljama zapadne demokracije nema nekih naznaka, rezova, pogotovu u zemlji koja je u recesiji i krizi, ta vlada unaprijed gubi. I ako izgubi na lokalnim izborima raspisuju se izvanredni parlamentarni izbori. Vladi koja izgubi na lokalnim izborima zapravo prestaje četvorogodišnji mandat i mora ići ponovno na ispitivanje povjerenja građana. To se upravo dogodilo u Hrvatskoj. Koalicija je baš zbog toga u svibnju i izgubila izbore. Oni mogu pričati što hoće. Budiša dao ostavku! Njega treba dobro premlatiti, nije dovoljno što je ostavku dao. I one sve zajedno s njim. Tri vodeće stranke u koaliciji šest stranaka nisu prešle izborni prag u glavnom gradu države. To znači raspisivanje izbora. Oni su to trebali učiniti i već u sedmom mjesecu najaviti raspisivanje izbora za kraj ove godine. Račanova vlada ima legalitet, ali je putem lokalnih izbora izgubila legitimitet.

Glas naroda je glas Božji. Ljudi imaju pravo i na stadionu i gdje god smatraju da mogu izraziti svoje neraspoloženje, nezadovoljstvo s pojedincem ili s vlašću. To imaju pravo izraziti. Važno je da to nije nasilno. Ono što je meni neshvatljivo jest to što su domaćini zvali predsjednika Mesića da im bude pokrovitelj, a onda su odbili njegove poklone. To nije u redu. Kao da vi mene pozovete u goste, ja dođem s poklonima, a vi me izvrgnete ruglu i kažete nosi to kući ja to neću primiti. To je nezgodno, tako se prekidaju i ljudski i prijateljski odnosi. Što se tiče predsjednika Mesića on je dopustio da bude doveden u situaciju gdje bi najbolje bilo da se uloga ili funkcija predsjednika ukine. Ili bi trebalo objediniti ulogu predsjednika i premijera po uzoru na njemačkoga kancelara. One ovlasti koje su bile davane kao predizborna obećanja vrijedila su u vrijeme Tuđmana koji je obilno zlopotrijebio predsjednički položaj. Ako vi pogledate Ustav iz onoga vremena on nije bio loš, ali je opasno da se mimo njega počne vladati i upravljati. Ali to se može i s bilo kojim ustavom ako je predsjednik diktatorski opredijeljen. Nisam vidio neki pravi smisao poslije smrti Tuđmana zašto se išlo u promjenu ustava kao da je on i dalje živ i kao da ga on zloupotrebljava. Godinu dana je prošlo u besmislenom gubljenju kako bi se smanjile ovlasti predsjednika Republike i koje će ingerencije imati premijer. Iako je Mesić prepustio većinu svojih ovlasti premijeru za volju mira, ono što nikako nije trebao učiniti je da se je okružio katastrofalnim ljudima od kojih neki ni teoretski ne bi trebali biti u uredu hrvatskog predsjednika. Od onih koji sjede u komisiji za pomilovanje pa na dalje.

Budiša će, ukoliko mu se ponudi prvenstvo, možda i prihvatiti možebitnu ponudu. Jer on je protiv svoga habitusa prihvatio liderstvo nad liberalnom strankom. Njemu je važnije liderstvo nego njegovo stvarno opredjeljenje i razmišljanje. Uostalom, kako se on našao na čelu HSLS-a. Malo je nespojivo. Budiša je kao lider studenata iz 1971. uvijek bio pomalo nacionalno orijentiran pa je začudno kako se on našao na čelu stranke Slavka Goldsteina. Goldstein je dosljedan, on je uvijek ostao ono što je bio, a je li Budiša mogao ostati ono što je bio. Ne bih se začudio da se on na neki poziv promijeni. On je zapravo svojim revoltom i možda ne shvaćajući do kraja što se zapravo ovdje iza brda valja, ili ne htijući stvari pogledati kakve jesu bio isprovociran time što su stigle haaške optužnice. Mi svi možemo napraviti kolektivni suicid, i pravni i politički i reći to se nas ne tiče i nije se ništa dogodilo iako sa zdravim mozgom i razumom znamo da se nešto dogodilo što se nije smjelo dogoditi. Sad je stvar samo u tome da se zbog principa pravde te stvari razriješe između nas. Budiša nije išao tom logikom i tražio da se rasčisti tko je zapravo kriv, da to nije do danas rasčišćeno, nego je rekao: “ja se apriori protivim da su stigle te optužnice”, dovevši sebe u jednu neugodnu situaciju: s jedne je strane htio biti rodoljub, prema generalima fer, a s druge strane se nalazi na mjestu jedne liberalne, internacionalne organizacije koja potpada pod regule liberalne internacionale. Onoga trenutka kad je on rekao da se protivi izručenju generala, isti čas je ta internacionala rekla: “sad ti je kraj.” I on je to razumio i odstupio. Mislim da mu nema povratka na čelo liberalne stranke.

Sada bi trebalo prekinuti s unutarnjim urušavanjem Hrvatske, dakle, investirati devizne rezerve Hrvatske narodne banke na slobodno tržište s jeftinom kamatom, zamjeniti dosadašnji porezni sustav jedinstvenom poreznom skalom, suzbiti monopole velikih poduzeća paralelnom konkurencijom(energenti, telekomunikacije, itd.), slobodno formirati plaće, ukinuti obvezno mirovinsko, socijalno i zdravstveno osiguranje, ukinuti plaćanje poreza na uvoz polovnih automobila, motocikla i brodova osim za komercijalnu upotrebu, zabraniti prodaju nacionalnog bogatstva strancima(turizam, voda, hoteli, šume, zemlja, preostale banke itd.), ukinuti ZAP i zamjeniti zastarjeli špeditersko-carinski sustav, otvoriti besplatne urede za savjete u malom poduzetništvu, “uvesti” sudski kadar sa Zapada radi kvalitetnog i učinkovitog razrješavanja dva milijuna sudskih sporova, prepoloviti do daljnjega zastupničke i ministarske plaće. Ponajprije, moralo bi se ići na obračun s nositeljima organiziranoga kriminala u zemlji. Ja smatram da su ovo bebe u Remetincu, pravi početnici, premda nimalo nevini, jer im je šef bio glavni suradnik zločinačke organizacije jugoslavenske Udbe pod imenom Ravna Gora u SR Njemačkoj. Njihova sekcija nije samo u Remetincu, jer već deset godina jedan njezin ogranak djeluje izravno iz MORH-a, jučer Šuška a danas Joze Radoša. Pravi kriminalci su vam djelomice sjedili na Sinjskoj alci, u Saboru, jedan dio ih sjedi i u Vladi. Nisu ništa bezbrižni ni oni u šestorci, ima i među njima koji su se debelo okoristili. I koji su se sad čak usudili drznuti i svoje duge prste iz nekadašnjih opozicijksih klupa produžiti kroz koalicionu vladu. Oni koji su ionako imali dugačke prste na hrvatskoj imovini dok su bili u opoziciji. Sad su još agresivniji kad su formirali vlastitu Vladu, koristeći je za svoje interese.

Svi oni ministri profiteri i poptredsjednici vlade koji su debelo iskoristili svoje fotelje za svoje privatne lobije i biznise, a ja mislim i mnogi drugi koji peru novac. Što bi se sve našlo kad je u pitanju financiranje vladajuće stranke, kako se oni financiraju, kako je moguće da iz javnih poduzeća dolaze sredstva za financiranje SDP-a. Od kuda Bandić ima obraza poslije svega, u ovoj zemlji, u ovome gradu, ovih dana započinjati ove radove, prekopavanje cesta i ponovno asfaltiranje bez svrhe i smisla, osim da se nekima napune džepovi poreznim novcem, potrošiti sto tisuća maraka za rasvjetu Tuđmanovog propalog Medevdegrada, graditi skijašku stazu u gradu u kojem pada snijeg svake prestupne godine. Nitko ne zna za te natječaje, kako je to dobiveno. to je sve ostalo pod velikim upitnikom i zapečaćeno sa sedam pečata.Tko kome tu daje i namješta? Mi smo čuli, sve najbliža rodbina, da oni dobivaju sve te poslove. Tu se ogroman novac pere, Zagreb ima milijardu maraka godišnji proračun . Pazite ako oni to bez kontrole troše, a troše ga apsolutno bez kontrole, pa taj koji to ne vidi je slijepac usred bijelog dana.Osim toga, ni jedan od gotovo deset tisuća gradskih stanova nije oduzeo HDZ-ovim trabantima koja su ih neopravadano dobili, sada je već posve jasno na doživotno korištenje. Bandić, kao da je bandit, a ne gradonačelnik Zagreba! Na Medvedgradu je pustio novu rasvjetu, a rekli su da će prekinuti s Tuđmanovim nasljeđenjem. Ja ne kažem da treba rušiti tuđe spomenike, ali je li to prioritet, skijaška staza na Sljemenu ili pročišćač vode u nezamislivoj vrijednosti od 250 milijuna maraka ili otvaranje radnih mjesta gdje ljudi nemaju za minimalnu egzistenciju.