ZAGREB - Da bi se ispričala priča o najnovijim zahtjevima haaškog tužiteljstva koji se odnose na dokumente i pojedine osobe iz Hrvatske i susjedne Bosne i Hercegovine, a koji su povezani sa zločinima protiv bošnjačkog stanovništva u Mostaru i zapadnoj Hercegovini, potrebno je poći od nedavnog izručenja trojice generala Armije BiH haaškom tribunalu.

Već tada su vojni i politički analitičari govorili kako izručenje trojice generala može biti kontraudar za hrvatsku stranu, a jedan od naših sugovornika ispričao nam je kako se s generalom Mehmedom Alagićem susreo nekoliko puta u vrijeme najžešćeg rata između Hrvata i Bošnjaka, kada je on bio načelnik Trećeg korpusa Armije BiH sa sjedištem u Zenici. Većina se ljudi pita zašto su baš sada uhitili bošnjačke generale, kada se zna da do sada Haag nije dirao nikoga od njih, bez obzira koliko je hrvatska strana to tražila i koliko je dokaza prezentirala protiv njih.

Stoga nije nikakvo čudo da je neposredno nakon izručenja trojice bošnjačkih generala, i neposredno pred početak procesa Tuti i Šteli pred Haaškim sudom, (proces zakazan 10. rujna), glavna haaška tužiteljica Carla del Ponte riješila ispitati i neke od dužnosnika Hrvata nekadašnje Herceg-Bosne, kao i nekih visokih dužnosnika iz Republike Hrvatske. Prema visokim diplomatskim izvorima bliskim haaškom tribunalu, kao i misijama OSCE-a i UN-a u BiH, saznajemo i tko su osobe s kojima će haaški tužitelji kontaktirati. Osim Mladena Naletilića Tute i Vinka Martinovića Štele, koji čekaju početak suđenja, haaška tužiteljica zanima se za Ivana Andabaka, koji je služio pod Naletilićevom komandom u poznatoj kažnjeničkoj bojni i ostao Tutina desna ruka tijekom cijeloga rata. Zajedno s Naletilićem, navodno je umiješan u ubojstvo Blaža Kraljevića. Govori se da je bio šef obavještajne službe HVO-a u Mostaru. Kasnije je imenovan za pomoćnika načelnika Stožera HVO-a i ima čin general bojnika. Osim Andabaka, koji se danas nalazi u istražnom zatvoru, predmet zanimanja haaške tužiteljice su, krenut ćemo od onih hrvatskoj javnosti poznatijih Valentin Ćorić, nekadašnji zamjenik MUP-a Federacije BiH za koga se smatra da je bio prvi čovjek policije i snaga reda Herceg-Bosne. On je u ratu bio komandant vojne policije HVO Mostar u vrijeme napada na istočni Mostar u svibnju 1993. godine. Budući da je bio na visokom položaju u vojnoj i policijskoj hijerarhiji tijekom rata, smatra se da je bio u poziciji znati za ratne zločine i kršenje međunarodnog humanitarnog prava i etničko čišćenje nehrvatskog pučanstva na teritoriju tzv. Herceg-Bosne.

Među vojnim funkcionarima Herceg-Bosne za koje se zanima haaško tužiteljstvo je i Slobodan Praljak, za koga haaški izvori tvrde da je u početku rata bio jedna od ključnih figura u hijerarhiji HVO-a u Mostaru, kasnije unaprijeđen u čin generala. U OSCE-ovim dokumentima stoji kako je "veoma umiješan u razaranje Mostara, formiranje nekoliko konclogora u tom području i organizaciju etničkog čišćenja grada od nehrvata. Priznao je na TV Herceg-Bosne da je naredio rušenje povijesnog starog mosta u Mostaru. Jedan funkcionar Herceg-Bosne povjerio je djelatnicima OSCE-a, pod uvjetom da ostane anoniman, da tako politički osjetljiv vojni korak nije mogao učiniti sam Praljak bez izravnog odobrenja najviših funkcionara HDZ-a u Zagrebu". Osim Praljka, spominje se i general Milivoj Petković, koji je od kraja 1992. i gotovo cijelu 1993. bio načelnik Štaba HVO-a. Prema dostupnoj dokumentaciji, on je "odgovoran za razaranje nekih dijelova Mostara, kao i smrt desetina civila". I sam premijer Goran Granić spomenuo je poimence Jadranka Prlića, bivšeg ministra vanjskih poslova BiH, kao osobu za koju se izravno zanima haaško tužiteljstvo. Razlog zanimanja za Prlića jest taj što je "služio kao jedan od najviših funkcionara vlade Herceg-Bosne, premda je svoje poslove obavljao diskretno i u velikoj mjeri uspio izbjeći da javnost sazna za njegove aktivnosti tijekom rata. Navodno je Prlić bio taj koji je - ako ništa drugo - dao suglasnost za formiranje konclogora u Hercegovini tijekom bošnjačko-hrvatskog sukoba.

Jedna od zanimljivijih osoba s kojom će haaški istražitelji zatražiti razgovor je Ćiro Grubišić, donedavna konzul Republike Hrvatske u Mostaru. Za njega se u izvorima tužiteljstva kaže da je navodno jedan od osnivača HDZ-a u BiH. U HVO-u je bio od samog početka rata u BiH, do početka 1994. godine, nakon čega je dobio visoku poziciju generalnog konzula u konzulatu Republike Hrvatske u Mostaru. Bio je neoficijelni ambasador Hrvatske u Herceg-Bosni, a jedna od primarnih zadaća mu je bilo izdavanje (što je moguće brže), hrvatskih putovnica i dokumenata građanima Herceg-Bosne. Osim toga, umiješan je i u organiziranje glasačkih mjesta u Herceg-Bosni za izbore održane u Hrvatskoj, što navodno predstavlja omogućavanje aneksije te regije.

Kao potencijalni "svjedoci - osumnjičeni" spominju se još Mijo Brajković, Ivan Prskalo, Pero Raguž, Mile Puljić, Božo Rajić, koji je, kako stoji u dokumentaciji OSCE-a, "umiješan u vojne akcije blizu Kupresa. Jedna njegova pogrešna odluka izazvala je pogibiju nekoliko vojnika HVO-a. Povučen je s tog položaja, a potom se pojavio kao funkcionar HDZ-a u zapadnom Mostaru. Tu se spominje još Marijan Prce, koga se sumnjiči da je glavni organizator spaljivanja bošnjačkih kvartova Uzinovići i Centar početkom kolovoza 1993. godine.

Zanimljivo je da se u dokumentima spominje ime Krešimira Zubaka, za koga se kaže da u početku zagovarao umjerenu politiku, a značaj je stekao kasnije tijekom rata kada je radio kao politički funkcionar Herceg-Bosne. U dokumentima o Zubaku stoji da je navodno tijekom hrvatsko-bošnjačkog rata bio umiješan u crnoburzijanske poslove prodaje goriva vojsci bosanskih Srba. Osim Zubaka spominju se još Vladimir Šoljić, bivši ministar obrane Herceg-Bosne, Neven Tomić, te Zlatan Mijo Jelić. Za Jelića se kaže da je kao zapovjednik specijalne policije Herceg-Bosne sa sjedištem u zapadnom Mostaru 1992. bio posebno "aktivan" u okolini Tomislavgrada.

Inače, od odvjetnika nekih Hrvata, koji su trenutačno u Haagu, čuli smo kako je osim slučaja pokajništva u samom haaškom zatvoru već velik broj - više od 70 Hrvata bivših vojnih ili političkih dužnosnika već tajno svjedočilo pred haaškim istražiteljima. Bit će doista zanimljivo vidjeti što je, tko i o kome govorio, a politički analitičari isto tako tvrde kako je objavljivanjem aktivnosti CIA-e u ratu u Hrvatskoj od strane nekih obavještajnih struktura bio potpuni politički promašaj, te da će time samo ojačati oštricu i zahtjeve Haaškog suda, posebice njegove glavne tužiteljice Carle del Ponte.