Međutim, iz onoga što je podastrto javnosti može se zaključiti da taj prvi zahtjev o stiliziranju socijalno pravednog sustava neće biti ispunjen. Pokušat će se, navodno, onemogućiti zloupotrebe, ukinut će se mogućnost enormnog gomilanja socijalnih prava, koje je uglavnom postojalo u redovima branitelja. Najpoznatiji je tako slučaj generala Bobetka čija mirovina svakog mjeseca nabuja na nešto manje od 30 tisuća kuna. Ali socijalna pravda ipak je nešto više od ukidanja takvih anomalija. Govoreći o mirovinama, ministar Crkvenac reče da će najveći teret ponijeti privilegirani. Povlaštene će se mirovine kresati progresivno, najviše - 20 posto - one najveće. Ali najavljeno podštucavanje znači da sustav privilegiranih mirovina ostaje. Samo će povlastice biti nešto manje raskošne. Država koja ima dva sustava - za privilegirane i one druge - ne može se smatrati socijalno pravednom.

Hrvatska vlada nije predložila ni u svijetu poznati model da se bivši parlamentarci od ostalih umirovljenika razlikuju samo po dodatku koji bi im se pribrajao na mirovine ostvarene po pravilima koja vrijede i za njihove drage podanike. U tom slučaju, ne bi u mirovinu mogli ranije nego drugi Hrvati i još pod beneficiranim kondicijama. Baš ovih dana “Bombarder s Kvarnera", pun snage, klikće kako će sa 55 godina u “zasluženu saborsku mirovinu”! Koliko je takvih koji bi još mogli raditi.

Da politička klasa nije spremna ukinuti svoje povlastice - bez obzira koliko narodu bajala o državi socijalne pravde - objavio je baš ovih dana i potpredsjednik Sabora i SDP-a, Mate Arlović. Nije samo, skandalozno, IDS i Istru povezao s fašističkom Italijom, nego je ustvrdio da bi se sa smanjivanjem dužnosničkih mirovina morale kresati i “mirovine akademika i drugih zaslužnih i privilegiranih kategorija”. Zaboravio je samo da je penzija sabornika prosječno viša od deset tisuća kuna, akademika tri puta manja. Treba podsjetiti da prosječna dužnosnička mirovina za više nego dva puta nadmašuje najvišu redovnu mirovinu u Hrvatskoj, ostvarenu za puni radni staž i s najvišim uplatama doprinosa. Kad se ostvare smanjivanja predložena Vladinim socijalnim paketom, prosječni sabornik primat će oko 8200 kuna, akademik 2840. To se zove socijalna pravda!

Svojim biserima Arlović je samo kompletirao zbirku izgovora kojima se u posljednje vrijeme opravdava nespremnost vladajuće ekipe da dokine privilegije dužnosnika i političku klasu dovede u situaciju da stvarno dijeli sudbinu onih koje navodno predstavlja. Jedna je istaknuta SDP-ovka ovih dana izjavila kako bi oni, eto, u čas izglasali da se u plaćama i mirovinama ne odvajaju od naroda, ali se boje optužbi da se opet bave svojim problemima. Dosad im taj prigovor nije smetao - dok su mjesecima naštimavali svoje statuse. Zanimljivo, opozicija, koja Vladin program socijalnog stezanja strašno napada, tu im činjenicu - da dužnosničke privilegije nisu doveli u pitanje - uopće nije zamjerila!