Potpredsjednik Hrvatskoga sabora i predsjednik saborskoga Odbora za vanjsku politiku dr. Zdravko Tomac poslao je minuloga četvrtka, kako je i najavio, pismo glavnoj tužiteljici Haaškoga suda Carli del Ponte. U njemu Tomac posebno upozorava na »neprihvatljivu politizaciju tužiteljstva Međunarodnog kaznenog suda u Haagu«, a u kontekstu haaških optužnica u kojima se akcija Oluja, odnosno »Domovinski rat stavljaju u neprihvatljiv politički i povijesni kontekst« etničkoga čišćenja hrvatskih Srba.

- Na Saboru smo donijeli vrlo značajne zaključke o suradnji s Haaškim sudom u kojima vrlo kritički govorimo o politizaciji tužiteljstva Haaškoga suda. Štoviše, suprotstavljamo se političkom i povijesnom kontekstu tretiranja Domovinskog rata. Budući da u zaključcima nije moguće dati argumentaciju, smatrao sam obvezom da naknadno u pismu iznesem argumente, a ponajprije naš stav da je neprihvatljivo hrvatsku državu i vojsku pogrešno optuživati za planirano i smišljeno etničko čišćenje Srba, koje je kako se navodi, rezultiralo »kumulativnim učinkom od 150.000 do 200.000 prognanih Srba«.

- U optužnici se govori o sukobu u krajini između vojske Hrvatske i tzv. krajine. Prešućuje se naime ono što je činjenica da su Srbija, Crna Gora i JNA agresori na Hrvatsku i BiH, a što je utvrđeno u brojnim dokumentima UN-a, čiji je Haaški sud dio, te drugih međunarodnih institucija. Ta je agresija bila pokrenuta s ciljem stvaranja velike Srbije i otimanja teritorija. Netočno se, dakle, govori o etničkom sukobu unutar Hrvatske između Srba i Hrvata, jer se radilo o međunarodnome sukobu u kojem je Hrvatska bila žrtva agresije.

Na temelju prešućenih povijesnih istina u optužnici se onda "Oluja" kvalificira netočno - kao smišljeno, planirano etničko čišćenje. Takva stajališta u optužnici osporava i knjiga Milisava Sekulića pod naslovom »Knin je pao u Beogradu«. Sekulić, inače general tzv. vojske srpske krajine, kaže da je izvršena planska i prisilna seoba Srba. General Mrkšić je bio poslan da provede takvu seobu. Već prvi dan "Oluje" su donesene odluke o iseljavanju Srba. To se pak naknadno pokušava prikazati kao rezultat etničkoga čišćenja od strane Hrvatske vojske.

- Ima mnogo drugih dokaza. Zato moramo reagirati. U knjizi »Knin je pao u Beogradu«, koja je vrlo dokumentirana, jasno je istaknuto da je odluka o evakuaciji stanovništva prihvaćena na vrhovnom savjetu RSK 4. kolovoza 1995. između 17. i 18. sati. Prema tome, Mile Mrkšić, Milan Martić i drugi donijeli su odluku već na početku "Oluje" da se vojska i stanovništvo evakuiraju. Evakuacija se odnosila ne samo na prostor »sjeverne Dalmacije i Like, već je zahvatila i čitav prostor zapadnog dijela Republike Srpske krajine«. I prije početka "Oluje" znalo se da će narod napustiti RS, ističe se u spomenutoj Sekulićevoj knjizi. U Srbiji su unaprijed pripremili »više centara za prihvat izbjeglica« .

- Optužnice jesu stigle, ali ih treba osporavati. Jedan od zaključaka Sabora je da i hrvatska Vlada i ostali nositelji vlasti imaju obvezu, ne samo pravo, osporavati optužnice, tj. boriti se za istinu.

- Ako se ne bude pobijala kvalifikacija o "Oluji" kao etničkom čišćenju, onda optužnice mogu ići unedogled. Svatko tko je tada bio u vojnom i državnom vodstvu, može biti pozvan pred Haag po zapovijednoj odgovornosti. Navedenim ćemo se argumentima dalje boriti. Ako je pak istina u našim rukama, ako s jedne strane jasno kažemo, da prihvaćamo da su zločini s hrvatske strane nepotrebno napravljeni te da ih valja sankcionirati, bilo u Hrvatskoj bilo u Haagu - i na taj način dekriminaliziramo Domovinski rat. Onda imamo šanse da se uspije u osporavanju pokušaja kriminalizacije "Oluje".

Jer ICTY sada pokušava izjednačiti agresora i žrtvu. To sam jasno rekao već prošle godine na groblju u Vukovaru. I stalno to ponavljam.

- Ako je tako, to samo svjedoči da moramo osporavati politički i povijesni kontekst optužnica. Kad smo, primjerice, lani Budiša i ja rekli da je general Stipetić osumnjičenik, jedva smo »živu glavu« izvukli. A bili smo u pravu. Kad sam upozorio da idu neki procesi koji su nam neprihvatljivi, bio sam medijski linčovan, a djelomično i u vlastitoj stranci. Izgubio sam i mjesto potpredsjednika stranke. Zadovoljan sam, unatoč svemu što sam doživio, jer je danas jasno da sam bio u pravu.

- ICTY je ad hoc sudište UN-a s tisuću zaposlenih i 100 milijuna dolara godišnjega proračuna. Taj sud dobrim dijelom sudi na politički način. O tome svjedoče i tajne optužnice, koje idu daleko ispod razine zaštite prava optuženika u demokratskim državama. Neopravdano optuživanje Hrvatske za smišljeno etničko čišćenje ne pridonosi pomirenju ni miru, nego stvara nove frustracije i mržnje.

• Kakvi su izgledi generala Rahima Ademija, kojega se tereti za ubojstvo 23 civila?

- Ne smijemo žrtvovati nijednoga nevinoga čovjeka. A za generala Ademija, kao uostalom ni za generala Stipetića, nema dokaza da bi zapovijedio zločin. Tereti se za zločine, jer je bio formalni zapovjednik. Bolje je da desetorica krivih ne budu kažnjeni, nego da jedan nevin, poput generala Ademija, bude neopravdano osuđen kao ratni zločinac. To je pitanje savjesti svih nas, svatko od nas mora učiniti najviše što može da se to ne dogodi. Zato i radim to što radim.

Vinka Drezga