Slobodna Dalmacija: 27. 08. 2001.

ŠTO U KNJIZI "BITKA LJUTOG GENERALA" OTKRIVA RATNI ZLOČINAC I AKTUALNI SRBIJANSKI VICEPREMIJER MOMČILO PERIŠIĆ

S TROGLAVA SU HRVATI GLEDALI KAKO SRBI ŽURNO BJEŽE IZ KNINA

Nakon što je Oluja počela, Mile Mrkšić žalio se Perišiću da njegova vojska nije dobro zaštićena prema Dinari. Hrvati su već zauzeli vrh Troglava, odakle su imali na dlanu Knin i Grahovo. Perišić mu je na to savjetovao da blokira sve prečice prema Kninu — Kninjani su već bili spakirani, u žurbi su ostavljali vreće para. Hrvati su ih promatrali s Troglava i križali se

Piše: Bisera LUŠIĆ

General Momčilo Perišić, aktualni potpredsjednik vlade Srbije i bivši zapovjednik Vojske Jugoslavije, o ratu na području bivše Jugoslavije progovorio je u knjizi "Bitka ljutog generala" nastaloj iz pera bivšeg novinara Vjesnika Đure Zagorca o najvažnijim događanjima iz ratova u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, ali i o događanjima u državnom i vojnom vrhu SR Jugoslavije i Republike Srpske. Odlomke iz te knjige, koja je u Beogradu svjetlo dana ugledala tijekom ljeta, u kolovozu je objavio sarajevski tjednik Slobodna Bosna.

Uz prisjećanje o sukobima na relaciji politika - vojska, Perišić, pred Županijskim sudom u Zadru u odsutnosti osuđen na dvadeset godina zatvora za zločine protiv civila i zločine protiv čovječnosti, u Zagorčevoj se knjizi prisjetio svojih susreta s današnjim haaškim zatvorenikom Slobodanom Miloševićem i njegova utjecaja na sudbinu takozvane Krajine te razgovora s ratnim zločincem Ratkom Mladićem. U svjetlu napisa o događajima u vrijeme i nakon Oluje te organiziranog iseljavanja srpskog stanovništva s područja takozvane Krajine, u Perišićevoj ratnoj biografiji navodi se da je obrana vojske Republike Srpske zatajila, pa je hrvatski dio Krajine, najprije u Bljesku, a potom i u Oluji, ostao bez nužne vojne podrške, i to zbog toga što je netko iz samog vrha, tvrdi Perišić, "prikočio".

Za vrijeme akcije Bljesak, oslobađanja zapadne Slavonije, Perišića je telefonski nazvao Milan Martić očajnički ga pitajući što da učini. Perišić mu je tada savjetovao da se "Republika Srpska Krajina" mora sama braniti i da treba udariti po vojnim ciljevima u Hrvatskoj.

— Uslijedilo je novo pojačanje za Republiku Srpsku Krajinu. Za prvoga vojnika iz Beograda šalje se Mile Mrkšić kojega je odabrao Milošević. Mrkšić se dugo opirao, znao je da je tamo rasulo, a on je čuvao svoj ugled. Perišić je dobro poznavao ovoga Banijca. Bili su zajedno u Školi za nacionalnu obranu, službovali u Titogradskom korpusu. Kada se dogodio Vukovar, pokazao je i svoje ratno umijeće. Poslije operacije je slavljen i unaprijeđen u čin generala. On je u Vukovaru učio gimnaziju i dobro poznavao teren. U zoni njegove odgovornosti došlo je do stradavanja civila, što je bilo dovoljno tužitelju u Haagu da ga optuži za ratni zločin — prisjeća se Perišić u knjizi bivšeg Vjesnikova novinara. Nakon dolaska u Krajinu, Mrkšić je organizirao vojnu paradu u Slunju, a jedna od kaseta s videosnimkama te "velebne" vojne vježbe, koja je trebala vratiti moral rasutoj vojsci, poslana je voždu kao uspomena u Beograd.

Krajem srpnja 1995. godine Perišić je pozvan u vilu u Dobanovce pokraj Beograda, gdje je zatekao Slobodana Miloševića u razgovoru s tadašnjim ruskim ministrom vanjskih poslova Andrejom Kozirjevim koji je iz Bruxellesa, uz usputno zaustavljanje u Zagrebu, stigao u posjet Beogradu. Ruski šef diplomacije bio je uvjeren da Hrvatska neće napasti Krajinu. Perišić mu je na to odgovorio da je on ili vrlo naivan, ili laže Miloševiću.

Beogradski vožd povjerovao je u Kozirjeve riječi, premda je jugoslavenski vojni vrh imao točne informacije primljene iz Hrvatske da se sprema velika vojna akcija oslobađanja Krajine.

— Ni Milana Martića intuicija nije varala. Od Miloševića je tražio samo verbalnu podršku; da zaprijeti Hrvatima da će braniti Republiku Srpsku Krajinu, makar i blefirao takvom izjavom. Ali, ni toliko mu nije udovoljeno. Kada je Martić, nakon iskustva sa zapadnom Slavonijom, sklopio savez samo s Karadžićem, to jest s Republikom Srpskom, dospio je na stup srama. Beogradu je smetalo to što je izignoriran u takvom dogovoru — navodi se u knjizi "Bitka ljutog generala".

Nakon što je akcija Oluja počela, Mile Mrkšić žalio se Perišiću da njegova vojska nije dobro zaštićena prema Dinari. Hrvati su već zauzeli vrh Troglava, odakle su imali na dlanu Knin i Grahovo. Perišić mu je na to savjetovao da blokira sve prečice prema Kninu, ali je potom pukla radioveza.

— Kninjani su već bili spakirani, u žurbi, kako se pričalo, ostavljali su vreće para. Hrvati su ih promatrali s Troglava i križali se.

Nakon što je Hrvatska vojska oslobodila Knin, Perišić je očekivao da će istočni korpus RSK, takozvani Slavonski korpus, napasti Osijek. Ta je postrojba, svjedoči Perišić, bila odlično osposobljena, naoružana i opremljena ljudstvom. No, samo za obranu. Napad je bila temeljna "boljka" Slavonskog korpusa koji se nije mogao pokrenuti pa se Perišić opet poziva na teoriju urote, odnosno tvrdi da to nisu bila čista posla jer Slavonski korpus nikada nije dobio naređenje da napadne Osijek, dok su Hrvati oslobađali jugoistočni dio zemlje.

— Milošević, koji je direktno utjecao na sudbinu čitavog naroda, shvatio je da se Krajina ne može politički obraniti. Zato mu je vojnički poraz dobro došao — procjenjuje general Momčilo Perišić. Milošević je tako izbjegao svoj politički poraz, a pred svojim dojučarašnjim poslušnicima iz Krajine zauzeo je napadački stav:

— Pomagali smo vas, sve smo vam dali, a vi? Vi ste uspjeli pobjeći?