Međunarodni kazneni sud u Haagu u svjem najnovijem zahtjevu hrvatskoj Vladi naredio je Miroslavu Tuđmanu da mu preda sve transkripte razgovora svog oca Franje Tuđmana koje je on nakon Tuđmanove smrti otuđio iz Ureda predsjednika a tiču se Bosne i Hercegovine. To znači da će Miroslav Tuđman morati u najkraćem roku glavnoj tužiteljici Međunarodnog suda za ratne zločine Carli Del Ponte predati sve transkripte tajno snimljenih razgovora svog oca s najbližim suradnicima koji se tiču Bosne i Hercegovine.

Premda je predsjednik Stjepan Mesić potvrdio da je Miroslav Tuđman iz predsjedničke arhive otuđio dvjestotinjak prijepisa razgovora predsjednika Tuđmana od kojih se dio odnosi baš na BiH, vlada Ivice Račana dosad nije poduzela ništa da se ta dokumentacija vrati. Sada će, međutim, to morati učiniti jer to od nje imperativno zahtijeva Carla Del Ponte. Odbije li Miroslav Tuđman vratiti otuđenu dokumentaciju. Međunarodni sud za ratne zločine, potvrđeno je Nacionalu, izdat će naredbu, pod prijetnjom sankcija, da hrvatska Vlada promptno izvrši njegov zahtjev i dostavi sporne transkripte.

No tu nije kraj nevoljama Miroslava Tuđmana. Haaško tužiteljstvo zahtijeva od Vlade da dostavi svu dokumentaciju, korespondenciju i zapovijedi Miroslava Tuđmana iz razdoblja kad je bio šef HIS-a, odnosno svih hrvatskih tajnih službi. Haaški istražitelji tvrde da “raspolažu brojnim naznakama da je Miroslav Tuđman primao izvješća časnika države BiH o ratnim operacijama i događajima u BiH”.

Tužitelji Haaškog suda, doznao je Nacional iz dobro obaviještenih izvora u Haagu, očekuju da će dokumentacija i svjedočenje Miroslava Tuđmana bitno rasvijetliti upletenost hrvatske države, institucija i pojedinaca u ratna zbivanja u BiH. Od toga, primjerice, tko je izdao zapovijed za osnivanje koncentracijskih logora u Hercegovini i što se u njima događalo, pa do toga tko je naredio da se u Mostaru osnuju ekspoziture hrvatskih tajnih službi SIS-a, HIS-a, UNS-a i, najvažnije što su one tamo radile i koja im je bila zadaća. Na osnovi izjava više svjedoka haaška tužiteljica Carla Del Ponte zaključila je da je Miroslav Tuđman bio detaljno upućen u sva, pa i najdelikatnija zbivanja u BiH. U spisima haaškog tužiteljstva koji su stigli u Zagreb Miroslav Tuđman spominje se kao "sin predsjednika Franje Tuđmana".

Za Markicu Rebića, nekadašnjeg prvog čovjeka vojne obavještajne službe SIS i posljednjeg savjetnika predsjednika Tuđmana za nacionalnu sigurnost, haaško tužiteljstvo navodi da posjeduje dokaze kako je 1998. obavještavao vrhovnika Hrvatske vojske da ima ozbiljne probleme, "s obzirom na sadržaj", s dokumentacijom koja se odnosi na slučaj generala Tihomila Blaškića. U zahtjevu koji je upućen iz Haaga od Račanove vlade traže se sva dokumentacija, naredbe i korespondencija Markice Rebića, kao i transkripti njegovih razgovora s predsjednikom Tuđmanom. Traže se i transkripti razgovora predsjednika Tuđmana s njegovim najbližim suradnicima koji se odnose na Markicu Rebića i obavještajne aktivnosti. Tužiteljstvo je preciziralo da među ostalim želi razjasniti na što je Markica Rebić mislio kad je obavijestio predsjednika Tuđmana da su "poduzete određene mjere da se zaštiti arhiva Hrvatske vojske".

Dok se iz zahtjeva koji se odnosi na Miroslava Tuđmana može zaključiti da je on temeljen na usmenim iskazima svjedoka, sva je prilika da za aktivnosti Markice Rebića postoje i pismeni dokazi. U obrazloženju haaškog tužiteljstva koje se odnosi na Rebića piše da je on zanimljiv istražiteljima i tužiteljima Haaškog suda jer postoje dokazi da je raspolagao dokumentacijom i informacijama o pokolju bošnjačkog življa u Ahmićima što su ga počinile jedinice HVO-a.

Već dugo se sumnja da su šefovi bivših tajnih službi uništili važnu državnu dokumentaciju, da su dio dokumenata falsificirali, a neke pobočnim kanalima dostavljali Sudu u Haagu ne bi li zavarali istragu, usmjerili ih u pogrešnom smjeru i tako skinuli odgovornost s jednih, a svalili krivnju na druge časnike. U Međunarodnom sudu za ratne zločine tvrde da su prozreli te obavještajne igre te da posjeduju potrebnu dokumentaciju koja to dokazuje.

Uz ime svakog od tridesetak Hrvata opširno je obrazloženo zbog čega se našlo na tom popisu haaškog tužiteljstva. Sve četiri pošiljke koje su stigle iz Haaga naslovljene su na Vladin ured za odnose s Međunarodnim sudom za ratne zločine. U uvodnom dijelu svakog dopisa kratko se, u desetak, petnaestak redaka objašnjava širi kontekst zahtjeva, a potom slijedi popis imena. Nakon toga se objašnjava, u pravilu na desetak redaka, zašto se neki pojedinac našao na popisu.

Premda je Račanova vlada nespretno i glupo demantirala tvrdnje iznesene u Nacionalu 298 od 31. srpnja, a zamjenik premijera Goran Granić prisjetio se samo imena generala Slobodana Praljka i bivšeg ministra Jadrnaka Prlića, samo na prvom od četiri popisa nalazi se čak deset imena. I to kakvih! Na prvom je mjestu pokojni predsjednik Franjo Tuđman, iza njega pokojni ministar obrane Gojko Šušak, a zatim slijede generali Hrvatske vojske Janko Bobetko, Ljubo Ćesić Rojs, Vinko Vrbanac, Ivan Kapular, Miljenko Crnjac i Vladimir Zagorec. Sva tražena dokumentacija odnosi se na ratna zbivanja u Bosni i Hercegovini, na vojne operacije Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća obrane koje su ondje vođene, na upletenost hrvatskih tajnih službi u rat u BiH, ali i na osnivanje koncentracijskih logora i masovna stradanja bošnjačkih civila u Hercegovini, srednjoj Bosni i Lašvanskoj dolini. Suprotno optužbama bivše hadezeovske nomenklature da je Sud u Haagu pokrenuo istragu protiv predsjednika Tuđmana i ministra obrane Šuška zbog osnivanja hrvatske države, Domovinskog rata te oslobodilačkih akcija "Bljesak" i "Oluja", iz posljednje haaške pošiljke vidi se da su oni bili predmetom zanimanja haaških istražitelja zbog upletenosti u ratna zbivanja u BiH. U najnovijem dopisu Carle Del Ponte stoji da je predsjednik Tuđman znao za zločine nad bošnjačkim narodom u Ahmićima.

Zbog istih razloga zatražena je i sva dokumentacija, korespondencija i naredbe pokojnog ministra obrane Gojka Šuška. Posebno se inzistira da se Sudu u Haagu izruče svi transkripti razgovora koje su predsjednik Tuđman i ministar Gojko Šušak vodili u vezi s BiH. Upravo zbog tih transkripata bitno je otežan položaj Miroslava Tuđmana. On je neovlašteno i protuzakonito, nakon smrti predsjednika Tuđmana, odnio iz Predsjedničkih dvora dvjestotinjak transkripata tajno snimljenih razgovora između predsjednika Tuđmana i njegovih najbližih suradnika. Te mu je transkripte predao posljednji predstojnik Ureda predsjednika Ivica Kostović objašnjavajući da je riječ "o zapisima privatnih razgovora". Međutim, to je bila najobičnija laž. Miroslav Tuđman odnio je i brojne transkripte razgovora s ministrom obrane Gojkom Šuškom, savjetnikom za unutarnju politiku Ivićem Pašalićem, gubernatorom Herceg Bosne Matom Bobanom, načelnikom SIS-a i savjetnikom za nacionalu sigurnost Markicom Rebićem te s hercegovačkim generalom Ljubom Ćesićem.

Iz popisa dokumenata koje traži haaško tužiteljstvo jasno je da će tajno snimljeni razgovori predsjednika Tuđmana s njegovim suradnicima postati važni dokazi pred Sudom. Poput svojedobno tajno snimljenih vrpca američkog predsjednika Richarda Nixona koje su dokazale njegovu upletenost u aferu Watergate. Neki bivši visoki dužnosnici HDZ-a i države mogli bi platiti skupu cijenu narcisoidne želje predsjednika Tuđmana da se zabilježi svaka njegova riječ. Po svemu sudeći, najlakše je istražiteljima Suda u Haagu bilo napisati zahtjev koji se odnosi na generala Janka Bobetka, nekadašnjeg zapovjednika Glavnog stožera Hrvatske vojske. Uz njegovo ime piše da se veći broj dokumenata, naredbi i dopisa traži na temelju onoga "što je sam naveo i napisao" u svojoj knjizi "Sve moje bitke". Haaški istražitelji traže korespondenciju generala Bobetka jer ga je 1992. predsjednik Tuđman imenovao zapovjednikom Južnog sektora, što je podrazumijevalo da je postao nadležan za dio Hercegovine te da je preuzeo zapovjedništvo i nad jedinicama Hrvatskog vijeća obrane.

Mediji su već najavili da će protiv generala Ljube Ćesić Rojsa haaško tužiteljstvo podići optužnicu zbog ubojstva zapovjednika III. brigade Vojske Republike Srpske Radoslava Lakića i četvorice srpskih vojnika. Transkript razgovora predsjednika Tuđmana s Ivom Lučićem, zamjenikom ravnatelja HIS-a, od 12. svibnja 1998. otkriva da je Lučić bio svjedokom te egzekucije.

No Ćesić je Haagu zanimljiv i stoga što je dugo bio glavna spona između Hrvatske vojske i ministra obrane Gojka Šuška s Mostarom i Hrvatskim vijećem obrane.

Na preostala tri popisa nalazi se niz istaknutih političara, časnika i obavještajaca iz redova hrvatskog naroda u BiH. Pri vrhu druge liste su imena generala Slobodana Praljka, koji je bio i zapovjednik Glavnog stožera HVO-a, zatim generala Stanka Sopte, stožernog brigadira Mire Andrića, aktualnog zamjenika zapovjednika Hrvatske vojske, te časnika HVO-a Željka Akrapa, Mate Obradovića, Luke Džanka, kao i obavještajca Ivana Bandića, rođaka zagrebačkoga gradonačelnika.

Na prvom mjestu trećeg popisa ime je pokojnog Mate Bobana, jednog od kreatora političke platforme HDZ-a o stvaranju Herceg Bosne te prvog političara Herceg Bosne za najžešćih ratnih sukoba. Boban je zanimljiv haaškim istražiteljima jer je sudjelovao u pregovorima sa srpskim vođama o podjeli BiH. Traži se i sva dokumentacija i korespondencija u vezi s Antom Jelavićem, donedavnim predsjednikom HDZ-a BiH, Jadrankom Prlićem, nekadašnjim ministrom vanjskih poslova BiH, za kojega mediji već godinama tvrde da je potpisivao naredbe o otvaranju koncentracijskih logora u BiH. Osim njih haaški istražitelji traže dokumentaciju Ivice Lučića, bivšeg šefa tajnih službi Herceg Bosne, nekadašnjeg ministra unutarnjih poslova u Herceg Bosni Brune Stojića i njegova zamjenika Valentina Ćorića.

Haaške tužitelje posebno zanimaju sabirni centri za Bošnjake u Hercegovini na helidromu u Mostaru, u Dretelju i Gabeli te prihvatilišta u Ljubuškom i Vojnom. Oni se spominju na više mjesta u haaškom zahtjevu, a i sam zamjenik premijera Goran Granić, koji najviše zna o tom dopisu, rekao je da za "logore u Hercegovini netko morati snositi odgovornost."

Premda se najnoviji zahtjevi haaškog tužiteljstva ne odnose na ratna zbivanja u Hrvatskoj, svakako će ponovno biti povodom žestokih političkih sukoba. Vodeći političari bivše hadezeovske hijerarhije protumačit će ga kao ugrožavanje nacionalnih interesa, nastojeći tako svoju odgovornost svaliti na druge. Zahvaljujući neodlučnosti i strahu sadašnje vlasti da se suprotstavi takvim tumačenjima, nekadašnje hadezeovske perjanice i dalje obmanjuju većinu građana. Budući da su ipak svjesni da to ne može uspijevati unedogled, strašno im se žuri preuzeti vlast. Stalno održavaju prosvjedne skupove i manifestacije na kojima pozivaju na što skoriju smjenu vlasti, izazivaju sukobe, atmosferu kaosa i napetosti.

Predugo im je, a i posve neizvjesno, čekati redovite izbore, pa koriste svaku priliku ne bi li destabilizirali vladajuću koaliciju. Kako bi se dodatno zaštitio, Miroslav Tuđman žuri osnovati vlastitu stranku koju će eventualno poslije spojiti s HDZ-om jer vjeruje da će tako stvoriti političku zaštitu od Suda u Haagu. Zdušno ga podržavaju svi ostali potencijalni haaški osumnjičenici. Jer samo ako osvoje vlast, Miroslav Tuđman, Ivić Pašalić i njihovi sljedbenici uspjet će spriječiti da krivci odgovaraju za djela koja su počinili. A to bi dovelo do nove, pogubne izolacije Hrvatske i dramatičnog ugrožavanja standarda i perspektive većine građana.