Jadranko Prlić: Osjećam se moralno i intelektualno odgovornim za logore u Hercegovini

- Ne. Ja za logore u Hercegovini ne snosim odgovornost. Naravno, moralno i intelektualno osjećam se odgovornim za ono što se zbivalo i u tim logorima, ali i izvan njih, a što je neopravdano bacilo stigmu na hrvatski narod u BiH. No, kao što ne možete okrivljavati cio narod za zločine koje su počinili pojedini ljudi ili skupine, tako ne možete očekivati ni da se ja osjećam odgovornim za logore samo zato što sam u njihovo vrijeme obavljao visoku dužnost u Vladi Herceg-Bosne.

- Ne. Na čelu Predsjedništva HZ HB nisam bio ja.

- Da, ali takve su uredbe donosile sve zaraćene zemlje, kako bi postupali sa zarobljenicima, ako ih ne bi imali gdje smjestiti. Postupanje sa zarobljenicima određeno je Ženevskom konvencijom, i zarobljenički su logori pritom najnormalnija stvar. Drugo je pitanje jesu li odredbe te Konvencije kršene i tko je za to odgovoran. No, ponavljam, niti sam osnivao logore niti sam odgovoran za zlostavljanje Bošnjaka u njima.

- Za to je mjerodavan sud. Neka to bude i Haški sud. Vlada Herceg-Bosne jedna je od potpisnica zahtjeva za formiranje Haškog suda. Ja sam i u Daytonu potpisao odluku o nužnosti suradnje sa Sudom za ratne zločine. Smatram da je dobro što takav sud postoji, jer u našim okolnostima, koje su uvjetovane subjektivnim osjećajem krivnje ili tragedije, objektivnost nije zagarantirana. Osobno sam činio mnogo da se zločini spriječe, da se kriminal i na našoj strani zaustavi. No, vidjeli ste kako je završio proces Ivici Rajiću u Mostaru, koji sam, među ostalim, i ja inicirao... Teško je u tim uvjetima istjerivati pravdu. Znate, lako je dijeliti lekcije izdaleka, lako je biti heroj sa distancije. No, moje iskustvo govori da je heroj i onaj tko je imao priliku zloupotrijebiti svoju moć, da se iskali ili osveti, ali tu moć nije iskoristio. U tim okolnostima onaj tko nije htio sudjelovati u ponižavanju drugih smatrao se izdajnikom. Izdajnici su smatrani gorim od neprijatelja.

- Ne želim govoriti o imenima. No, moram reći da je u to doba najveću vlast u Herceg-Bosni imala vlast u Zagrebu. Štoviše, svaki kurir iz Zagreba na terenu u Hercegovini bio je moćniji od bilo kojeg člana Vlade. Mene su pozvali da im formiram Vladu, ustanovim institucije, dodijelim plaće, oko sto tisuća ljudi moralo je svaki mjesec dobiti plaću.

- Naravno, stizao je i iz Zagreba, ali je i dalje bio problem kako da se ta sredstva pravilno raspodijele, kako da se ljudima osigura egzistencija i minimum socijalnih prava, da omogućimo kakav-takav normalan život u HZ HB. Taj smo posao, smatram, obavili dobro, no istovremeno nama je bilo teško narediti nekim postrojbama koje su ratu dobile golemu moć da nešto čine ili ne čine.

- Nažalost, tada u tome nije bilo ni trunka ironije kakvu osjećam u vašem pitanju. Ne želim da me smatraju mučenikom, ili naročito hrabrom osobom, ali zbog brojnih sukoba s kriminalom u Herceg-Bosni, zbog neslaganja s nekim metodama koje su se provodile prema Bošnjacma, postojale su ozbiljne namjere da me likvidiraju. Ja sam to znao. Planirali su me prebaciti na lijevu obalu Mostara, gdje bih na crti poginuo od "za lutalog metka".

- Informacija se probila nekim kanalom do ministra Mate Granića.

- Ne sjećam se, ali nismo vodili računa isključivo o inozemnoj javnosti. No, o zbivanjima u logorima bilo je nezavisnih izvještaja iz redova vojske i policije. Jedan je, koliko se sjećam, sastavila vojna policija HVO-a, potkraj srpnja 1993. U njemu se nadležni izvještavaju o nestancima zarobljenika koji se naprasno odvode iz logora na kopanje rovova...

- Zato što se zarobljenici nisu mogli samo tako pustiti na slobodu. Prije svega, bilo je pitanje hoće li im izvan zarobljeničkih logora netko moći garantirati sigurnost. Zaključak je bio da neće. Rat se rasplamsao, bilo je zločina na obje strane, mnogi su Hrvati također ubijeni, ili nasilno preseljeni iz svojih kuća i gradova. No, učinili smo sve da tih nekoliko mjeseci popravimo uvjete života u logorima. Mislim da smo u tome uspjeli, ne bez teškoća Jer, i tada je bilo onih koji su nas napadali zašto puštamo Bošnjake koji će nas sutra opet ubijati.

- Da, bile su i barikade. Njega je to vrlo iznenadilo, zateklo, morao sam ga uvjeriti da je to kod nas gotovo normalno, meni se to događalo često.

- Izvršio je nalog Zagreba.

- Da. On je bio predstavnik druge političke opcije, struje, ili ideologije. U vrijeme kada sam prihvatio mandat premijera ja čak nisam ni bio u HDZ-u. Kao što se danas dobro vidi, u toj su stranci postojale duboke razlike, ali poštovali smo odluku da se ne dijelimo dok traje rat, da djelujemo jedinstveno dok nam je god ugrožen opstanak.