SUSJEDI UZ DANAŠNJI SKUP VODEĆIH HRVATSKIH POLITIČARA IZ BiH U RAMI

Više je pitanja o položaju hrvatskog naroda u BiH ovih dana pobudilo pažnju bosanskohercegovačke javnosti, od kardinalova posjeta Kongresu SAD-a, do Izbornog zakona, te najavljenih ustavnih promjena, i najzad razvoja situacije s Hercegovačkom bankom i izvješća revizijske komisije o provedenoj privatizaciji u mostarskom Aluminiju. Jedan dio medija svjesno dramatizira ta pitanja skrećući pozornost s isto tako bitnih problema kao što su teška materijalna kriza, velika nezaposlenost, povratak izbjeglica i problemi unutar pojedinih ministarstava, u prvom redu obrane i unutarnjih poslova.

Inicijativu da se sastanu određeni hrvatski političari iz Federacije BiH, pokrenula je Hrvatska zajednica Herceg-Bosna i njezin predsjednik mr. Vladimir Šoljić. Zanimljiva je i lista pozvanih, navedena abecednim redom: Ivan Brigić, Miljenko Brkić, Karlo Filipović, Zdravko Hrstić, Ante Jelavić, Stjepan Kljuić, Ivo Komšić, Jozo Križanović, Mariofil Ljubić, Petar Milić, Ante Pašalić, Pero Sudar, Ilija Šimić i Krešimir Zubak.

Prijedlog dnevnog reda je rasprava o ustavnim promjenama, ali za očekivati je da bi se moglo raspravljati i o drugim gorućim problemima. Nema razloga da se sumnja u iskrene namjere Vladimira Šoljića, ali je malo vjerojatno da će se ovaj skup održati u najavljenom sastavu. Predsjednik Predsjedništva BiH Jozo Križanović otputovao je u Južnu Afriku, Ante Jelavić neće doći jer će se odazvati (u isto vrijeme) sudskom pozivu Kantonalnog suda u Sarajevu, predsjednik Federacije Karlo Filipović otkazao je sudjelovanje, a moram reći i da sam ja odustao. Moj osobni razlozi su jasni. Kao legalist, ja sam predlagao da predsjedavajući Predsjedništva BiH Jozo Križanović održi sastanak s dužnosnicima Hrvatima, te da na tom skupu razmotri sadašnju situaciju. Međutim, gospodin Križanović još nije upriličio takav skup.

Nema dvojbe da je danas općenita situacija u BiH vrlo teška. Mnogo je nataloženih problema iz prošlosti, a promjene i privatizacija odvijaju se sporo, i ne uvijek u željenom pravcu. Međutim, stvari se moraju rješavati u okviru institucija, a skup u Rami ima vrlo čudnu listu pozvanih. Jedan dio njih je bio najviše rangiran u vlasti do 1990. godine. Tada nisu učinili mnogo na zaštiti hrvatskih interesa, pa je bilo kakav razgovor s njima suvišan. Ima i onih koji su 1992. godine opet izdali hrvatske interese i bez obzira što su danas svjesni teškog položaja hrvatskog naroda u BiH, ali i ostalih građana, osim deklarativnih fraza, teško da bi mogli išta konkretno učiniti.

Točno je da bi, danas vodeći hrvatski političari u BiH, morali ostvariti konsenzus zajedničkih interesa našeg naroda i države BiH, ali isto tako je potpuno zorno da to trebaju uraditi oni koji su u okviru vlasti, u okviru Alijanse za promjene, kao i drugi, ali u okviru djelovanja u zakonodavnim tijelima, predstavnika u Parlamentu Federacije. Svaki izvaninstitucionalni skup, makar bio motiviran i najboljim namjerama, nema u ovome trenutku bilo kakvih izgleda na uspjeh. Hrvatski političari moraju u okviru sustava tražiti zaštitu nacionalnih interesa, a pokrenulo se prigodom usvajanja Izbornog zakona, tj. interes nije bio svima jednako važan.

Stoga orgnizaciju ovako zamišljenoga meritornog skupa moraju preuzeti, kao svoju zadaću, najistaknutiji dužnosnici u Federaciji i državi, jer bi u jednoj otvorenoj raspravi oni dobili najbolje sugestije kako i u kojemu pravcu djelovati. Bilo što da zaključe ljudi izvan legalne vlasti, bit će nebitno sve dok to ne prihvate službeni dužnosnici. Moram reći da je Jozo Križanović prihvatio sugestiju da on bude organizator i domaćin jednome takvom skupu. Kada će to učiniti i na koji način, pitanje je koje čeka odgovor.

Predstojeće ustavne promjene su svakako politički prvorazredan događaj u BiH. Nakon odluke Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti naroda na cijeloj teritoriji države, stvari bi se mogle pokrenuti. Međutim, apsurdno je da se o odluci Ustavnog suda još uvijek raspravlja, a ne provodi se. U nedavnom razgovoru s Wolfgangom Petritschem, jasno sam upozorio da visoki predstavnik u ovom trenutku mora snagom svoje institucije realizirati odluku Ustavnog suda BiH, kada u entitetima za to nema ni želje ni sluha.

Najzad, Hrvati se nikada ne smiju odreći izvornog ustroja Doma naroda. Ni u državi, a pogotovu Federaciji. Nakon proteklih izbora kompromitiran je rad Doma naroda FBiH, međutim to su uočili i domaći legalisti i međunarodna zajednica. Dakle, Dom naroda mora ostati temeljno jamstvo zaštite nacionalnih interesa Hrvata, i njegovo ukidanje, a ima i takvih prijedloga, bi hrvatski narod konačno učinilo inferiornim.

Međutim, ta pitanja se moraju raspraviti otvorenim diskusijama u institucijama sustava. Zato sastanak u Rami, ma koliko bio dobronamjeran, nije u mogućnosti jasno odgovoriti na sva ta pitanja.