Suprotno tome, Europljani - ne samo Francuzi, nego sve češće i Nijemci, pa i Amerikancima najskloniji Englezi - misle da najmoćnija demokracija svijeta ipak mora tražiti dozvolu za svoje postupke, a što je gospodarski i vojno dominantnija toliko mora biti odgovornija prema ostatku svijeta - primjerno se ponašati. Kritizira se ne samo Bushovu štetnu politiku, nego se ne štedi ni njega osobno. Prikazuje ga se kao teksaškog neznalicu spremnog žrtvovati planet i čovječanstvo kako bi zaradio novac za sebe i svoje prijatelje iz naftne industrije.

Francuski političari govore o »hipersili« koja izmiče kontroli i cijelom svijetu nameće svoje političke utjecaje, gospodarske interese i kulturne vrijednosti. Nabraja se kako je, u prvih šest mjeseci svoga mandata, Bush odustao od Protokola iz Kyota o klimi, odbacio je sporazum o zabrani biološkog oružja, zatražio je izmjene sporazuma o ilegalnoj prodaji lakog oružja, traži poništenje sporazuma o ograničavanju obrane od balističkih raketa, odbacio je zabranu protupješačkih mina, protivi se uspostavi stalnoga međunarodnog kaznenog suda, zaprijetio je nesudjelovanjem na međunarodnoj konferenciji o rasizmu.

A kako se hirovito i bezobzirno SAD ponašaju, pokazao je sporazum o zabrani biološkog oružja. Šest godina svi su govorili o potrebi zabrane tog oružja. Američki su predstavnici zagovarali ne samo zabranu nego i provjeru kako se ona provodi. A kad je predviđeno da nadzoru podliježu i američki proizvođači, Washington se usprotivio jer da bi bile ugrožene industrijske tajne američkih kompanija. Čak je uobičajeno proamerički londonski dnevnik The Independent ironizirao: »I tada, Amerika je otkrila da i njena postrojenja trebaju biti pod nadzorom. Bezobrazne li drskosti! Prema Americi bi se postupalo kao da je ona bilo koja zemlja! Bushova Amerika čini se da je u opasnosti da uvjeri sebe kako ona svakoga može prisiliti na ustupke, dok ona sama ostaje pošteđena nadzora«.

Kritičari Bushove administracije zasad se tješe da je stvaranje politike proces i da je politika Bijele kuće u ranim fazama, pa je moguć i razumniji razvoj. Tim prije jer su već uočene razlike između tvrdolinijaša, »jastrebova« oko ministra obrane Donalda Rumsfelda i umjerenjaka, »golubova« oko državnog tajnika Colina Powella, što bi moglo proizvesti prihvatljiviju politiku. Usklađuje se i jača otpor »ostatka svijeta«. Zbog što uspješnijeg suprotstavljanja SAD, Rusija i Kina nastoje prevladati staro međusobno nepovjerenje i sve tješnje surađuju, nedavno su čak potpisali sporazum o prijateljstvu. Sve dojmljiviji je i svjetski pokret protiv negativnosti globalizacije koja se doživljava kao sredstvo multinacionalnih korporacija (većinom američkih) za iskorištavanje siromašnijih zemalja i uništavanje okoliša. Pa i EU je sve manje saveznik SAD, a sve češće suparnik.

Tomislav Butorac